Obilježavanje dana odbrane Ilidže

Na spomen - obilježja u Dobrinji 4 i ispred nekadašnje policije stanice Kula položeno je cvijeće i vijenci i održana prigodna akademija.

U ranu zoru 22. aprila, tada srpska Ilidža napadnuta je prvi put.

Na opkoljenu teritoriju i njene građane u napad su krenule Zelene beretke, patriotska liga, Vikićevci, Јukini i Cacini borci, pridošlice iz Sandžaka – sinhronizovano iz pravca Sarajeva, Butmira, Hrasnice i Igmana...I nisu ostvarili cilj.

- Sve svjetske televizije su zabilježile kako su nas ubijali snajperima, kako su bili spremni. A vidjeli ste ko su bili naši borci, vidjeli ste starog čiču sa papovkom kako trči, vidjeli ste stare ljude kako trče, vidjeli ste neku ladu karavan koja se raspada a vozi ranjenike - priča Goran Šehovac, predsjednik Boračke organizacije "Ilidžanski borac."

Uz starine i golobradi mladići, tek 18-u napunili. 12 ih je toga dana ostalo na mrtvoj straži. Njih 1.054 životom su odbranili grobove predaka i domove potomaka. Više od 560 bili su pripadnici Ilidžanske brigade.

- Prvi mi je poginuo suprug, pa djever rođeni, pa brat rođeni, i da ne pričam dalje i još rođaka mnogo. Ali je volja za životom da se ishrane djeca i odbrane, bila jača nego sve granate i meci koji su dolazili iz Butmira, sa Alipašina, iz Dobrinje sa Ceneksa - kaže Vojka Stijepić.

I uspjela je Vojka – uz pomoć suprugovih saboraca odbranila,i othranila troje djece. Najmlađe je tek prvi rođendan bilo proslavilo. Predrag je po rođenju, očevo ime dobio.

- Dok sam bio mlađi trenirao sam fudbal. Svakog dovede tata na trening, mene dovede ili deda ili mama. U početku mi to nije bilo jasno, tražio sam da mi objasne - priča Predrag Šarović.

Ljubiša Tomić jedan je od 2.200 ranjenih Ilidžanaca. Preživio je 17 neprijateljskih metaka.

- Najteže mi je bilo one dvije i po godine kada nisam mogo svojim rukama ništa. Pregršt vrućeg olova koje je iza nas zaboravljeno je a evo, hvala dragom Bogu da sam na nogama. Ako ništa, ostale su zdrave noge - navodi Ljubiša.

Za više od 1.400 dana muslimanske opsade, ilidžanske borce od neprijatelja i bukvalno su dijelile samo ulica ili zidina razrušenog objekta. I bila je to i gotovo svakodnevna herojska borba za svaki pedalj srpske zemlje.

- Uspjeli smo se časno junački odbraniti držeći se uvijek one maksime Marka Miljanova – junaštvo je odbraniti sebe od dugoga, a čojstvo je odbraniti drugoga od sebe - naglasio je Nikola - Mišo Mijatović, zamjenik komandanta Ilidžanske brigade.

- Da ne budem prepotentan, ali reći ću da je srpski narod Ilidže stvorio Republiku Srpsku. U tom prvom napadu, 22. da srpski narod Ilidže nije stao na branik otadžbine, vjerovatno ne bi bilo ni Republike Srpske - istakao je Svetozar Guzina, komandant 1. bataljona Ilidžanske brigade.

Ono što nisu mogli vojnički da osvoje, oteto je za stolom u Dejtonu.

Prethodno, bezdušni neprijatelj, ubio je i oko 500 civila, djece, žena i staraca. Svi oni, na vječni počinak ispraćani su upravo iz ovog Hrama i zbog toga se njihovi nezaposleni saborci i potomci praznoj porti, bar ovih aprilskih i majskih dana, s bolom vraćaju.