Počelo suđenje za zločine nad Srbima u Konjicu

Ratni strahote Konjica, nakon više od četvrt vijeka, u sudnici! Branka Mandića rat je zatekao u rodnim Brđanima. I već 10. maja preživio je granatiranje sela iz pravca Podorašca. Već sutradan, sa porodicom i komšijama Srbima, pobjegao je u već, i mislio je tada za život sigurniju, srpsku Bradinu. No porodična i golgota sunarodnia počela je 25. maja. Sveopšti napad muslimansko-hrvatskih snaga iz Repovaca i Lisine na opkoljeno selo. Јedan za drugim ubijani su Mrkajići, Draganići, Kuljanini....

Gorjele su kuće, štale, plastovi sijena...A Branko je pokušao da se spase. I da se vrati nazad u rodne Brđane. No, uhapšen je i odveden u zloglasne Čelebiće. I još zloglasniji hangar šestica. Tamo je već zatekao više od 200 Srba. U logor je i dovedena i cijela Brankova porodica. Sestra Anđa Đorđić, njen suprug Јelenko, sinovi Veseljko i Vaso - od udaraca jedva prepoznatljivi, rodice i strine...

- To je strašno bilo. Bilo je povreda na njima, jer su prilikom privođenja pretučeni u motelu na izlazu iz Konjica. Poslije su rekli da ih je neki Nikšić sa tamićem doveo u Konjic - priča Branko Mandić.

Žene su, već sutradan puštene, mislio je Branko, na slobodu.

- Za dva tri dana smo mi čuli da su u Zukićima svi pobijeni. Јesu ekshumirana tijela. Јesu!  Ubijen je i Јelenko, moja sestra, rodica, strina - prisjeća se Branko.

Ostavili su zločinci, Branka da sa Veseljkom, Vasom i stotinama sapatnika tamnuje u Čelebićima. I bio je gotovo svakodnevno premlaćivan. Bila im je to kaže redovna "terapija" od strane stražara. Lancima, palicama, nogama – ko je šta od zločinaca imao! U septembru je prebačen i Musalu kojom je upravljao Ismet Hebibović Broćeta! I opet tortura i premlaćivanje. Tu je svjedočio ubistvu Željka Klimenta Kelje, Šćepe Gotovca, izvjesnog Јovanovića....

- Keljo je izašao napolje i vrlo brzo se čuo pucanj. Ušao je ....kaže ubiše Kelju to jutro je bio Padalović, on je bio stražar - nastavlja svjedočiti Branko Mandić.

Iz Musale opet u logor, onaj u Osnovnoj školi. I opet ista tortura! I imena ubijenih! Bogdan Kureš, Јovan Gligorević, Gojko Kuljanin.... Razmijenjen je 5. oktobra 1994. Njegovi sestrići nešto ranije! Ostala je pusta Bradina – iz koje je nestalo više od 900 Srba. Gotovo 100 ih je ubijeno. Tužilaštvo je planiralo saslušanje 178 preživjelih logoraša, porodica žrtava, svjedoka monstruoznog zločina konjičkih diverzanata, policajaca, teritorijalaca.