Nastavak suđenja za zločine nad Srbima u selu Čemerno
Tužilaštvo BiH optužilo je DŽemala Hadžića, Teufika Turudića, DŽemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, te Hamdiju Spahića da su krajem maja i u prvoj polovini juna 1992. godine zajedno sa drugim licima svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.
Optužnica bivše pripadnike Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje BiH tereti da su 10. juna 1992. godine napali Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija više od 80 godina.
Ubijeno je desetak žena, a u napadu je paljena pokretna i nepokretna imovina Srba koji su mučeni i ubijani.
Na ročištu održanom 25. aprila, zaštićeni svjedok "G" je rekao da je u napadu na to selo učestvovao veliki broj ljudi, među kojima je vidio i optuženog Enesa Duraka, te da je čuo pucnjavu i vidio da na putu leži mrtva starija žena.
On je ispričao da je 9. juna 1992. godine u mjesto Korita došao veliki broj ljudi, među kojima je bio i Durak, te da je tu prvi put čuo da je došla vojska iz Kaknja s ciljem da krenu na selo Čemerno, gdje su raspoređene haubice.
Svjedok Tužilaštva BiH Miloš Gorančić na tom ročištu je rekao da se za vrijeme napada, koji je počeo 10. juna 1992. u 5.30 časova, sa rođakom Ljubišom Lazendićem nalazio kod štale Dragana Damjanovića, ali da ne zna koliko dugo je trajala pucnjava.
On je ispričao da je na tom mjestu u razmaku od pet minuta ranjen u oba ramena, te da je, dok je još bio svjestan, vidio kako je Lazendić ubijen rafalom.