Vidoje Rašević u Čemernu našao tijela majke i rođaka
Rašević je ispričao da je 10. juna 1992. godine patrolirao na liniji razgraničenja u Ilijašu kada je u jutarnjim satima vidio da se na Čemernom nešto dešava i dim.
Iz komande Ilijaške brigade je, kako je rekao, dobio motorno vozilo te je sa sedam do osam ljudi otišao u selo, prenosi Birn.
Kada je ušao u selo nije nikoga sreo, te je prošao pored kuća Damjanovića i pomoćnih objekata koji su bili u dimu.
Kod groblja, kako je rekao, vidio je četiri leša, pojasnivši da je neko pomjerao ta tijela, jer je mjesto gdje su prvobitno ležali bilo u krvi.
Idući dalje kroz selo, na putu je vidio tijelo Milenka Trifkovića u krvi, dok je njegova kuća gorjela, a ispod kuće su ležala tijela Milenkove žene, sestre i još dva do tri leša.
Svjedokova kuća, pomoćni objekti, osim kolibe, kako je naveo, su izgorjeli. Dolaskom na lokaciju Čemernica, Rašević je rekao da je pao mrak te da je i tu našao još nekoliko tijela, napominjući da je na toj lokaciji prenoćio.
- Naredno jutro vratio sam se do svoje kuće, krenuo sam prema šumi i kod jedne ograde počeo sam da nalazim tijela. Đorđa Gunjevca prvog, majku sam našao, Rajka, Koviljku. Tijela su već bila ukočena, ostaci krvi, gađani su mecima - opisao je svjedok, dodavši da su uz pomoć zaprežnih kola i traktora prevezli sva pronađena tijela do groblja.
Rašević je rekao da ne zna ko je izvršio napad na selo, niti je nekoga vidio, osim tragova dolaska i municije. Prema njegovim riječima, to jutro je vidio haubice u selu, ali ranije nije znao da su tu locirane, pojasnivši da je znao njegova majka sigurno ne bi bila u selu.
Tužilaštvo BiH optužilo je DŽemala Hadžića, Teufika Turudića, DŽemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, te Hamdiju Spahića da su krajem maja i u prvoj polovini juna 1992. godine zajedno sa drugim licima svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.
Optužnica bivše pripadnike Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje BiH tereti da su 10. juna 1992. godine napali Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija više od 80 godina.
Ubijeno je desetak žena, a u napadu je paljena pokretna i nepokretna imovina Srba koji su mučeni i ubijani.
Svjedok Radenko Stojanović je ispričao da je na dan napada na Čemerno bio na Nišićkoj visoravni kada je došao helikopter sa kojim je otišao u selo.
Iz vazduha je mogao vidjeti, kako je rekao, da gore kuće. Kada su se spustili, ranjenu djevojku Branku Trifković i momka su ubacili u helikopter te su se vratili nazad.
Prema njegovom kazivanju, između dvije kuće Damjanovića, vidio je oko deset mrtvih tijela vojnika.
Stojanović se prisjetio da se drugi dan vratio na Čemerno gdje se skupilo dosta ljudi.
- Ekipe su bile, doktor i medicinska sestra koji su bili glavni u sakupljanju i pregledanju tijela. Tu je bila vojska koja je pomagala. Donosili su tijela na groblje, a mašina je kopala grobnicu. Tijela su postavljena u grobnicu i zakopana. Ukupno je bilo 32 tijela, ali ne znam koliko je sahranjeno u grobnicu - naveo je svjedok.
On je rekao i da poznaje optuženog Mirsada Bešliju koji mu je bio drug i putovali su skupa u školu. Naveo je da mu je Bešlija puno pomagao i da je za njega "baš prva liga".
Suđenje će biti nastavljeno 11. jula.