X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
22/06/2019 |  13:07 ⇒ 14:23 | Izvor: sputniknews.com

Kraj evolucije čovjeka; Zašto nećemo više rasti i razvijati se?

Naučnici tvrde da je čovječanstvo dostiglo svoj maksimum kada je riječ o visini, izdržljivosti i dugovječnosti, a pokušaji prevazilaženja tih granica snagom organizma dovode do njegovog uništavanja. Oni smatraju da je vrlo moguće da će se ljudi u budućnosti vratiti na nekadašnju prosječnu visinu, dok će se životni vijek skratiti.
Evolucija čovjeka (Foto: Thinkstock) -
Evolucija čovjeka (Foto: Thinkstock)

U posljednjih sto godina životni standard se značajno povećao u mnogim zemljama. Pravilna ishrana, razvijena medicina i higijena doveli su do toga da su ljudi porasli i počeli da žive duže. Međutim, početkom 1980-ih prosečna visina žena je iznosila je 170 centimetara, a muškaraca 180, a od tada se pokazatelji nisu mijenjali. Takođe, životni vijek se nije produžio iznad 120 godina.

Ovakve podatke su iznijeli francuski naučnici, koji su analizirali veliki broj informacija prikupljenih u posljednjih 150 godina, koje se tiču prosječne visine, trajanja životnog vijeka i fizičkih sposobnosti ljudi. Istraživači su uzeli u obzir genetske faktore i uticaj spoljašnje sredine, i došli su do zaključka da je čovječanstvo dostiglo krajnju granicu: zahvaljujući napretku u ishrani, medicini i nauci povećao se broj zdravih ljudi, ali visina i prosječni životni vijek se ne mijenjaju, dok se novi sportski rekordi minimalno razlikuju od prethodnih.

Ipak, stručnjaci su uvjereni da će se ljudi u bliskoj budućnosti vratiti na nekadašnju visinu, a i životni vijek će se skratiti.

- Osnovni zadatak danas je da se ovi pokazatelji održe na visokom nivou. Promjene životne sredine, uključujući i klimatske, mogu od nas zahtijevati mnogo više napora i finansijskih sredstava, kako bi sve ostalo kao prije. Međutim, istraživanja pokazuju da se nešto počelo mijenjati, i to ne nabolje. Tako se u proteklih deset godina u pojedinim afričkim zemljama smanjila prosječna visina stanovništva. To ukazuje da već sada postoje društva koja ne mogu osigurati dovoljno hrane za svoju decu i voditi računa o njihovom zdravlju - ističu autori članka.

Pored visine i životnog vijeka, u posljednjih sto godina povećana je i ljudska izdržljivost, a o tome svjedoče novi sportski rekordi. Međutim, prema mišljenju američkih stručnjaka, ne treba očekivati nove rekorde kada je riječ o maratonskim ili biciklističkim trkama, jer je tijelo svakog čovjeka sposobno da sagorijeva samo dva i po puta više energije nego što troši dok je u stanju mirovanja. Ako se ta granica prekorači, organizam oštećuje mišiće i tkiva, pokušavajući da nadoknadi deficit kalorija. Prema mišljenju stručnjaka, čak ni najsposobniji sportista ne može prevazići tu barijeru.

Tokom nekoliko mjeseci istraživači su pratili zdravlje sportista koji su učestvovali u biciklističkoj trci "Tur de Frans", koja je trajala više dana, kao i onima koji su učestvovali u maratonu dugom 140 dana, od Los Anđelesa do Njujorka. Istraživači su potom uporedili rezultate sa bazalnim metabolizmom, odnosno sa količinom energije koju sportisti iskoriste tokom mirovanja.

Kako se ispostavilo, na početku takmičenja sportisti su trošili mnogo kilokalorija, ali nakon nekoliko nedelja njihove energetske potrebe su se naglo smanjile na oko 1.200 kilokalorija.

Istovremeno, istraživači su izmjerili i potrošnju energije kod trudnica i dobijene brojke su se poklopile sa rezultatima sportista. Buduće majke su u proseku sagorijevale isti broj kalorija koliko i učesnici u maratonu tokom poslednjih dana trke.

Prema riječima stručnjaka, razlog za to je specifičnost sistema čovjeka, koji nije u stanju da vari mnogo više kalorija nego što telo troši u stanju mirovanja.

- Tokom procesa evolucije, ljudi su postali mnogo izdržljiviji od ostalih primata. To se desilo zbog toga što su tokom prirodne selekcije opstajali fizički aktivni pojedinci, posebno oni koji su bili u stanju da trče na velike udaljenosti. Ali, moguće je i da je izdržljivost povezana i sa dužim periodom trudnoće, ili čak i sa povećanom potrošnjom energije našeg mozga - smatraju autori istraživanja.

Holandski istraživači, koji su analizirali podatke o 75 hiljada ljudi koji su umrli u periodu od 1968. godine do 2006. godine, otkrili su da se čovječanstvo približilo granici najdužeg životnog vijeka. Kod žena on iznosi 115,7 godina, dok je najduži životni vijek muškaraca nešto kraći i iznosi 114,1 godina. Stručnjaci smatraju da je nemoguće prevazići tu granicu, čak i ako nastave da se poboljšavaju životni standard, medicina i kvalitet ishrane.

Američki stručnjaci, koji su obradili statistike smrtnosti iz 40 zemalja u posljednjih 100 godina, izračunali su maksimalni životni vijek koji čovek može dostići, a on iznosi 125 godina. Najduži životni vijek na zemlji imala je Francuskinja Žana Kalman, koja je umrla u 122. godini.

- Borba protiv infektivnih i hroničnih bolesti će vjerovatno produžiti prosječni životni vijek, ali ne i njegov maksimum. Stoga je potrebno preraspodijeliti resurse. Sredstva koja se danas koriste kako bi se produžio životni vijek mogla bi se usmjeriti na to da se produži trajanje zdravog života, odnosno da se ljudi osjećaju dobro i u starosti - zaključili su autori.