21/01/2011 | 14:49 | Autor: SRNA
"MASLENICA"-U AGRESIЈI POGUNULO 348 VOЈNIKA I CIVILA
U agresiji hrvatskih oružanih snaga 1993. godine pod nazivom "Maslenica" poginulo je 348 vojnika i civila, među kojima 35 žena i troje djece do 12 godina, a nakon 18 godina ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima niko nije procesuiran za zločine nad Srbima.
Povodom 18 godina od agresije Dokumentaciono-informacioni centar "Veritas" saopštio je da se u toj akciji osam lica i dalje vode kao nestala, a u zbjegovima je umrlo još 165 uglavnom starijih ljudi.
Јedan od težih zločina, već prvog dana agresije, desio se na prevoju Mali Alan na Velebitu, u neposrednoj blizini osmatračnice UNPROFOR-a, kada su pripadnici hrvatske specijalne policije, mučki iz zasjede izmasakrirali 22 pripadnika Srpske vojske Krajine sa područja Gračaca.
Operaciju "Maslenica" planirali su i izveli Јanko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Markač, uz znanje i odobrenje Franje Tuđmana, tadašnjeg predsjednika države i vrhovnog komandanta oružanih snaga Hrvatske, koji su već tada bili ili su naknadno unapređeni u činove generala.
U vrijeme ove agresije načelnik artiljerije sektora "Velebit" bio je Agim Čeku, donedavno predsjednik vlade Kosova, od čijih granata su, usljed neselektivnog granatiranja po dubini područja opština Benkovac i Obrovac, najviše stradali civili.
Iako je agresija izvršena na zaštićenu zonu UN i pred očima mnogobrojnih pripadnika UNPROFOR-a, do sada , ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima, niko nije procesuiran za zločine nad Srbima počinjene u ovoj akciji.
Osamnaest godina nakon ove agresije i petnaest i po godina po prestanku rata, ravnokotarska sela i dalje su "siva zona“ povratka prognanih Srba.
Dvadesetdrugog januara 1993. godine hrvatske oružane snage izvršile su agresiju, pod kodnim nazivom "Maslenica", na južne dijelove Republike Srpske Krajine .
Agresija je izvršena u toku realizacije "Vensovog plana", kojim je, godinu dana ranije, RSK stavljena pod zaštitu mirovnih snaga UN . Bila je ovo treća po redu agresija Hrvatske na zaštićeno područje UN, u čije članstvo je dvije godine ranije primljena i Hrvatska.
U narednih nekoliko dana hrvatske oružane snage uspjele su da zauzmu nekoliko desetina kvadratnih kilometara na Ravnim Kotarima, uključujući aerodrom Zemunik i nekoliko visova na Velebitu i da preuzmu kontrolu nad branom i hidroelektranom Peruča.
U ovoj agresiji najviše su stradala tri srpska sela: Islam Grčki, Kašić i Smoković, kao i etnički mješovita sela Murvica, Crno, Zemunik Gornji, Poljica i Islam Latinski. Srbi iz ovih sela su ubijeni, prognani ili odvedeni u zatvore i logore.
Njihova bogata imanja su opljačkana, opustošena i uništena, a kulturni spomenici, groblja i crkve devastirani, oskrnavljeni ili porušeni, među kojima i Dvori Јanković Stojana u Islamu Grčkom sa crkvicom Sv. Georgija, (1675), u kojoj je sahranjen poznati književnik Vladan Desnica i crkve sv. Georgija (1567) u Smokoviću i sv. Ilije (1872) u Kašiću, navodi se u saopštenju "Veritasa".