Trgovci "krajputaši" čuvaju tradiciju Popova polja

Prodavci "krajputaši" nude med, vino, ljekovite trave, voće i povrće. Prolaznici sa svih strana zastanu, odmore, ali i ponesu teglicu ili bocu zdravlja, kupe domaće smokve i grožđe, tek da zaslade put.

Šarenilo boja, ukusa i mirisa, teglice, flašice i elkisiri zdravlja, mladosti, dobrog raspoloženja, zreli plodovi mukotrpnog rada i krševitog podneblja- sve to, i mnogo više nalazi se na štandovima kraj puta.

Slavko Bošković u selu Mrkonjići godinama, kraj puta, dočekuje i ispraća putnike namjernike. Zastanu, porazgovaraju, neki nešto kupe. Kako je pčelar sa iskustvom i na dobrom glasu stekao je stalne mušterije, pa se svaka teglica meda i bočica propilisa proda.

- Sve se vrti oko meda, vina, rakije, pčelinji proizvodi, prirodno sve i sve ja proizvodim. Dao sam se u taj posao i dobro ide - pojašnjava Slavko Bošković.

Svaki dan na štandu kraj puta je priča za sebe, puna anegdota i dogodovština. Posebno interesantne su one sa strancima.

- To su već priče, neka se zalomi pa degiustira medovaču, lozovaču, sok, od šipka, pa se zapijemo. Sporazumijevanje sa strancima, pišem crtam, niko nikog ne razumije, ali se proda, bude cirkus živi - ističe Slavko Bošković.

Koji kilometar od Mrkonjića u selu Dubljani, vrijedni domaćini grožđe direktno iz vinograda donose na tezgu. Kad je svježe, zdravo i domaće onda se ne pita za cijenu.

- Sve je domaće i čajeve imam. Ivu travu, vrijesak, kadulju. Sve se to bere u brdu. Kako ono kažu, "ljekovita trava Iva i od mrtva pravi živa" - priča Radojka Јakšić.

Štandovi krajputaši posebno u ljetnim mjesecima, kad put kroz Popovo "oživi" rade non- stop i na vrelih 40. Posao nije nimalo lak, ali kad ima prodaje sve se lakše podnosi, kažu prodavci.

Dok je puta, biće i putnika i kupaca, nadaju se prodavci. Bilo da zastanu i pitaju za cijene, da pazare med provjerenog kvaliteta, ili tek ponesu neki jestivi suvenir, kao uspomenu da su na povratku sa ljetovanja prošli kroz Popovo polje. I, kao po pravilu, da se sljedeće godine vrate.