X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
19/08/2019 |  09:44 ⇒ 11:34 | Izvor: RTRS

Ćeranić: Izetbegović se sporazuma koji je potpisao držao dok nije otišao u Ambasadu SAD

Potpisivanje Principa za formiranje vlasti na bh. nivou, trebalo je da relaksira političke odnose i da dovede do okretanja osnovnim pitanjima poput krupnih investicija kao što je Koridor 5C, usvajanju budžeta, izmjeni tekućih zakona.
Predrag Ćeranić - Foto: RTRS
Predrag ĆeranićFoto: RTRS

Umjesto toga, uslijedila je orkestrirana kampanja, najprije na glavne aktere – Izetbegovića i Dodika, da bi se ubrzo vrh njene oštrice usmjerio isključivo na srpskog člana Predsjedništva BiH, navodi u tekstu za portal "Sve o Srpskoj" Predrag Ćeranić, dekan Fakulteta bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjaluci.

Tekst prenosimo u cijelosti:

Napada nije bio pošteđen ni Lars Vigemark, šef delegacije EU u BiH, svojevrsni medijator u izradi pomenutog dokumenta. Komšić i Džaferović, članovi Predsjedništva, spočitavali su mu da je naklonjen Srbima.

Izetbegović se sporazuma, koji je mogao biti dobar uvod u srpsko-bošnjački dijalog, neophodan Zapadnom Balkanu, držao veoma kratko.

Nakon prvog odlaska u Američku ambasadu odustao je od izbalansiranih stavova u potpisanom sporazumu i potencirao na usvajanju Godišnjeg nacionalnog plana, makar u "redukovanoj" verziji, a što je prva stepenica ka članstvu u NATO savez.

GNP ili ANP, skraćenica prisutnija u javnom diskursu, izvedenica iz naziva na engleskom jeziku, koja se nije spominjala u potpisanom dokumentu, postala je kamen spoticanja.

Izjava Metju Palmera je, u najmanju ruku, čudna – BiH treba da preda ANP kako bi se pojačala saradnja sa NATO.

Saradnja? Pojačala?

Nijednom se iz poznatih ambasada nije čula riječ kritike što SDA već devet mjeseci opstruišu formiranje vlasti na nivou BiH.

Sada se srpskom članu Predsjedništva BiH prijeti da će snositi posljedice ako ne pristane na ucjene.

Komšić, a sve više i Izetbegović, ističu da  niko neće urušavati zakone države i da "Dodik treba da poštuje zakone države".

Potpuno su previdjeli da taj kojeg pozivaju da poštuje "zakone države" predstavlja polovinu te države, iako se, ruku na srce, u preambuli Dejtonskog sporazuma za BiH samo kaže da je sastavljena od dva entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH. Nigdje se ne navodi da je BiH republika, nije imenovana ni kao konfederacija, čak ni državom nije nazvana.

Pobogu, Dodik neće da prihvati ni revidiran ANP!

Znamo da je NATO vojno-politička organizacija. Stoga ANP sadrži tzv. vojni i civilni dio. U slučaju BiH, civilni, tj. politički dio je mnogo važniji od vojnog. Vojnu saradnju BiH već ima sa NATO, ali ovaj drugi dio ANP krije alate za potkopavanje Srpske.

Јer, u vidu preuzimanja "reformskih civilnih obaveza" Srpska bi se obavezala da usaglasi bezbjednosnu strukturu na nivou BiH, školstvo, poljoprivredu, a zatim bi na ime reformi uslijedio niz zahtjeva: za rekonstrukcijom vlasti, tj. promjenom načina izbora, ukidanjem Doma naroda, na kraju i konstitutivnosti (nije Komšić slučajno lansirao tezu o ukidanju načela konstitutivnosti).

Reforme će biti objašnjene kao neophodne radi ubrzanja puta BiH u EU, od koje je BiH, inače, udaljena nekoliko miliona svjetlosnih godina.

Zato je dovoljno da BiH ostane u IPAP, jer je riječ o programu prema kojem zemlje (poput Srbije) imaju političku volju da prodube odnose sa NATO, bez cilja da postanu članice ove organizacije.

ANP se Dodiku nudi ultimativno. Srpski član Predsjedništva BiH se ucjenjuje sa nečim što nema veze ni sa formiranjem vlasti ni sa putem u EU. Protiv Dodika je pojačana medijska aktivnost u koju se uključuju "jake" ličnosti koje nastoje predočiti neophodnost ulaska BiH u NATO i ukazati na posljedice odbijanja ANP. Sve su to manipulacije.

Pri svemu tome pređene su granice uobičajene političke komunikacije. Na sceni su laži i obmane.

Udar na Republiku Srpsku postao je prevarantski, omalovažavajući, i veoma latentan. On je višedimenzionalan, i višeslojan, sa pozadinom u vidu spektra obavještajnih struktura, plaćenih specijalista koji u ime svojih vlada djeluju u BiH, do ambasadora koji ne kriju kolonijalno ponašanje.

Na primjer, civilnom društvu je predodređena daleko veća uloga nego do sada.

Preko 140 predstavnika civilnog društva sa područja Zapadnog Balkana bilo je prisutno na nedavnom samitu nevladinih organizacija u Londonu. Obećano je 10 miliona funti kao pomoć u izgradnji "digitalnih opština" koje treba da pomognu ekonomskom razvoju. Ujedno, obećana su i četiri miliona funti za razvoj demokratije u regionu.

Znatan dio ovog novca biće usmjeren na stvaranje Balkanskog centra (opservatorije) za organizovani kriminal, što je zamišljeno kao virtuelna mreža u cilju "poboljšanja strateške i operativne koordinacije u borbi protiv kriminala". A organizovani kriminal, korupcija, pranje novca – zna se gdje stanuju – u institucijama Republike Srpske.

Povratnici sa sirijskog ratišta, mreža paradžemata, teroristi pritajeni u migrantskim talasima – pa koga to zanima?

Uprkos svim ucjenama i prijetnjama, Dodik će ostati čvrst, a kako i ne bi bio. Iza sebe ima dva velika saveznika – Dejtonski sporazum i Narodnu skupštinu.

Što veću podršku dobije u Narodnoj skupštini, to je manje izgleda da bilo ko pokuša da radikalizuje situaciju.

Јer, pokušaj radikalizacije bilo koje vrste od šire javnosti bio bi okarakterisan kao otvoreno miješanje u jedan međunarodni sporazum.

Izvor: sveosrpskoj.com