Tajna polufinaliste Beretinija – tanjir karbonare
Barem je to običaj koji ovde u Njujorku ima Italijan Mateo Beretini koji je poslije četiri sata iscrpljujuće igre protiv Gaela Monfisa konačno podigao ruke u vis slaveći pobjedu, 3:6, 6:3, 6:2, 3:6, 7:6 (5).
Mateo, koji je 25. nosilac ovde u Njujorku, imao je nekoliko prilika da savlada Francuza i prije taj-brejka petog seta, dijela igre u kojem je Monfis počeo da pravi duple servis greške.
Nema sumnje da je to značajno pomoglo Beretiniju u momentima kada se meč lomio. Međutim, mentalno snažni Italijan nije se predavao, preskočio je sve zamke i dokopao se plasmana među četiri najbolja.
- Šta je tajna mog uspjeha? Pasta, tačnije pasta i salata. Јa sam Rimljanin, tako da mi treba karbonara! Možda to ne bi trebalo da kažem, ali biće to jedan poveći tanjir - šalio se ovih dana Beretini.
Mateu je tenis normalna stvar još od dečačkog uzrasta. Njegovi roditelji su bili članovi jednog teniskog kluba, pa su Matea i njegovog brata stalno vodili sa sobom. On nije igrao sve dok nije napunio sedam ili osam godina, kada ga je brat na to nagovorio, rekavši mu, "hajde, uživaćeš u igri, sigurno".
- Kada sam počeo da igram, nikad nisam ni prestao. Iskren da budem sanjam o osvajanju Vimbldona. Tamo osjećate nešto drugačije, to je trava, stadion je nevjerovatan. Osjećaj koji imate kad igrate je čudo - pipao sam da li mi srce kuca tokom meča! Pitao sam se, šta se dešava. To je kao fudbalski stadion, ne teniski. Sada ovdje, polufinale. Što da ne probam da osvojim? Među četiri sam. Pokušaću sve da nastavim ovaj san, što da ne osvojim turnir? - kaže Mateo.
Naredni rival, najveći do sada ovdje. Rafael Nadal.
- Sjećam se da je igrao finale u Rimu sa Giljermom Korijom. Prenosili su meč na TV-u, ali nije bilo na besplatnom kanalu. Bio sam klinac, ali šest sati su prikazivali njih dvojicu. Bio sam u stilu, ljudi, dajte mi moje crtaće! Sjećam se, bilo je nevjerovatno. Sjećam se, dok sam išao u školu, mislim da su baš od tog meča mnogi moji drugovi počeli da prate tenis. Ti igraš ovo, pitali su me? Da, igram. I sanjam da jednog dana igram ovakve mečeve. I evo me, tu sam. Srećan sam zbog toga - zaključio je Beretini.