X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
09/09/2019 |  09:36 ⇒ 10:31 | Izvor: SRNA

Povelja Kulina bana najstariji pisani spomenik na srpskom narodnom jeziku

Povelja Kulina bana najstariji je pisani spomenik na srpskom narodnom jeziku, a nikako kamen temeljac "bosanske" pismenosti i države, ističu linvisti Sreto Tanasić i Slobodan Remetić.
Mirosavljevo jevanđelje i Povelja Kulina bana -
Mirosavljevo jevanđelje i Povelja Kulina bana

Tanasić i Remetić podsjećaju da je Povelja pisana ćirilicom, a ne bosančicom i da počinje riječima "U ime Oca i Sina", a ne sa "Alahu ekber", pa se ne može smatrati "rodnim listom Bosne", kako to vole da kažu u Sarajevu, pišu beogradske Večernje novosti.

Sarajevo je 830 godina od nastanka Povelje u BiH obilježilo kao godišnjicu "najstarijeg pronađenog bosanskog državnog dokumenta", kojim je, kako navode, potvrđeno postojanje "bosanske" države, podsjeća list.

Tanasić i Remetić, međutim, ističu da je riječ o jednom od najstarijih hrišćanskih spomenika pismenosti, koji je bosanski ban Kulin napisao dubrovačkom knezu Krvašu 1189. godine.

Ona, kako ističu, ima najveći značaj za narod čiji je spomenik jezika i kulture - srpski, zatim šire, kao spomenik slovenske pismenosti i, na kraju, to je značajan spomenik u riznici evropske i svjetske baštine.

- Ova povelja je, kao i sve istorodne tadašnje srpske ćiriličke povelje overena njihovim početkom, koji uglavnom glasi `U ime Oca i Sina i Svetago duha`, čime se pečatira hrišćanska pripadnost njihovih izdavača - navodi profesor Slobodan Remetić.

Prema njegovim riječima, bogata riznica falsifikata današnjih bošnjačkih institucija "obogaćena" je izdavanjem Povelje bez navedenog hrišćanskog obilježja.

On naglašava da je Povelja Kulina bana prva ćirilična povelja, pisana uglavnom tadašnjim narodnim štokavskim govorom.

- Njena struktura, pa ni stil, ne razlikuju se od istorodnih dokumenata pisanih primera radi, u Raškoj i slatih susedima, ponajviše Dubrovčanima, najviše povelja njima poslatih sačuvano je, srećom, u Dubrovačkom arhivu - naveo je Remetić.

Tvrdnje da je Povelja pisana "bosanskim jezikom" profesor Remetić komentariše kao neukusne besmislice.

- Definitivno je dokazan falsifikat o bosančici koja u stvari nije ništa drugo nego brzopis, koji je sa srpskog dvora u Bosnu preneo Tvrtko Kotromanić, kasnije za kralja krunisan u Mileševi - podsjeća Remetić.

Predsjednik Odbora za standardizaciju srpskog jezika Sreto Tanasić kaže da je prije trke za identitetom onih koji misle da im ga manjka, bilo nesporno da je ova povelja najstariji pisani spomenik na srpskom narodnom jeziku.

- Uostalom, godinu dana pre nastanka Povelje Kulina bana, rimski papa u pismu dubrovačkom nadbiskupu kaže da je Bosna srpsko kraljevstvo. I nije to jedini papski dokument od ovog vremena do polovine 13. veka u kome se Bosna tako krsti - navodi Tanasić.

Prema Tanasićevim riječima, nema te naučne fantastike, koja može uspostaviti kontinuitet današnje BiH sa srednjovjekovnom bosanskom državom.

I Tanasić i Remetić tvrde da veliki uticaj na prekrajnje istorije ima strani faktor - nekada je to radila Austrougarska, u namjeri stvaranja takozvanog "zemaljskog jezika", a danas međunarodna zajednica.

- Istorija se ponovila na prostoru BiH, gde su strani faktori, nekada Beč i Benjamin Kalaj, a danas takozvana međunarodna zajednica, sve činili i čine da se, najkraće rečeno, zatre ime srpskog jezika, a time i srpski narod. Tamo se bezočno juriša na sve što je srpsko. Prisvajaju se stari srpski spomenici, svojataju srpski pisci - kaže Remetić.

Kako ističe, ova ujdurma u vezi sa Poveljom Kulina bana odvija se, dakle, pod plaštom kontinuiteta.