latinica  ћирилица
14/09/2019 |  14:07 ⇒ 14:08 | Autor: Glas Srpske

Kecmanović: Bošnjaci u NATO po svaku cijenu hoće novog zaštinika jedinstvene BiH

Malo je primijećeno da su se u sporazumu, kome je rok istekao 5. septembra, saglasili da OHR ode iz BiH samo da bi im prošao MAP, ili bilo šta od MAP-a. Nude i da to bude samo civilni dio, i da u tome BiH prati Srbiju, koja je, navodno, otišla dalje u saradnji sa NATO, kaže Nenad Kecmanović
Nenad Kecmanović - Foto: SRNA
Nenad KecmanovićFoto: SRNA

Nenad Kecmanović, profesor na fakultetu političkih nauka u Banjaluci dao je intervju banjalučkom Glasu Srpske, koji prenosimo u cijelosti.

- Koliko god otezanje sa formiranjem Savjeta ministara BiH šteti svim narodima i entitetima, toliko i dokazuje da je BiH nemoguća država, što više pogađa Bošnjake ko i vjerovatno računaju da će time isprovocirati neku intervenciju Zapada, - kaže Nenad Kecmanović.

On ističe da je riječ o kalkulacijama iz vremena devedesetih godina prošlogvijeka, u kojima su se Bošnjaci i tada "grdno preračunali".

Da li se slažete s onima koji smatraju kako je ova politička kriza oko neformiranja vlasti na nivou BiH svjesno izazvana od strane bošnjačke političke elite, te da je ANP samo sredstvo za produženje iste? Šta je krajnji‚ cilj?

- Ne, ne slažem se! Poznata mi je procjena da Izetbegović mora da zateže dok mu ne produže mandat u stranci, ali on nije šef SDA po izboru nego po feudalnom naslijeđu. U percepciji Alijinih sljedbenika, SDA je Bakirova babovina i on nema razloga da brine o nekom protivkandidatu. Uzrok krize i krajnji cilj su mnogo ozbiljniji i nemaju isključivo lokalnu inspiraciju.

Širenje NATO-a na Zapadnom Balkanu je pri vrhu agende hladnoratovske strategije SAD i spotiče se jedino na srpskim zemljama – Srbiji i Srpskoj, koje žele da budu vojno neutralne. Istovremeno, i OHR sa diktatorskim bonskim ovlašćenjima i Ustavni sud BiH, koji je sa kontrolnim mehanizmom inostranih sudija bio rezervni alat za disciplinovanje Srba, izgubili su autoritet. Bošnjaci u NATO-u po svaku cijenu hoće novog zaštinika jedinstvene BiH.

Malo je primijećeno da su se u sporazumu, kome je rok istekao 5. septembra, saglasili da OHR ode iz BiH samo da bi im prošao MAP, ili bilo šta od MAP-a. Nude i da to bude samo civilni dio, i da u tome BiH prati Srbiju, koja je, navodno, otišla dalje u saradnji sa NATO-om. Stalo im je da se proces integracije BiH u NATO pomjeri bar za jotu u željenom pravcu, a to je metod "kuvanja žabe", koga se valja posebno čuvati.

Koliko god otezanje sa formiranjem Savjeta ministara šteti svim narodima i entitetima, toliko i dokazuje da je BiH nemoguća država, a to više pogađa Bošnjake nego i Srbe i Hrvate. Vjerovatno računaju da će time isprovocirati neku robusniju intervenciju Zapada, ali su to anahrone kalkulacije iz vremena 90-ih godina prošlog vijeka, u kojima su se i tada grdno preračunali.

Da li očekujete da OHR i dio međunarodne javnosti reaguje i kakva bi njihova reakcija mogla biti?

– Za sada se taj "dio međunarodne javnosti" skriva iz Stoltenbergove izjave da je „članstvo u NATO-u dobrovoljno i da neće nikoga tjerati da se priključi“, kao i iza preporuke da je "prioritet novi Savjet ministara BiH". Međutim, kada su lideri tri strane došli do konfuznog kompromisa za formiranje Savjeta ministara, koji je svaka strana mogla da tumači kao svoju pobjedu, javio se amabasador SAD u Sarajevu sa zahtjevom da akteri razjasne i preciziraju šta su se konkretno dogovorili, pa je sve pokvario. Tako je i otkrio i da je Amerikancima važniji MAP nego da se Savjet ministara konstituiše i BiH profunkcioniše.

Ipak, SAD su sa arogantne sile prešli na diplomatske igre. Osionog Hojt Јia je zamijenio sofisticiraniji i više pozicionirani Metju Palmer, jer je onaj drugi „dio međunarodne javnosti“ u svoju beogradsku ambasadu poslao sjajnog Bocan–Harčenka, koji je još prije nekoliko godina u Sarajevu mnogo uradio za srpsku stvar.

Da li je realno da OHR nametne novi Izborni zakon i raspiše vanredne Parlamentarne izbore koji bi se održali zajedno sa lokalnim 2020.?

- Ne bih rekao da je to realno bar dok ova vlast vodi Srpsku. Inckova odluka se naprosto ne bi pojavila u Službenom glasniku RS. Ako postoji političko jedinstvo u Republici, OHR nema načina da bilo šta nametne političkim sredstvima uprkos bonskim ovlašćenjima, koja je, uostalom, osporila Venecijanska komisija.

Visoki predstavnik bi jedino mogao da pokuša da izvrši nasilni prevrat u RS uz pomoć pojedinih unutrašnjih kolaboranata, zaostalih poslije izbora u zajedničkim organima. Zna se da ih ima i koji su, ali malo ih je, i ne vjerujem da bi išli baš dotle, ako ništa zato što poslije valja ići na izbore i dobiti srpske glasove.

Dobro je da ste postavili pitanje o „nametanju“ jer su u srpskom narodu još uvijek žive frustracije iz vremena kada su Petrič i Ešdaun u Bosni komandovali kao kolonijalni oficiri. Da li možete da zamislite Dodika kako salutira Incku primajući oktroisani izborni zakon? I, možete li da zamislite Srbe koji bi poslije toga ponovo glasali za njega?

Kao odgovor na novonastalu sutuaciju, lider SNSD-a Milorad Dodik najavio je da će njegova stranka utvrditi političku platformu i uputiti je u NSRS na razmatranje i usvajanje. Koje poteze očekujete da bi vladajuća stranka u Srpskoj mogla povući?

– Dodik je već pomenuo da će predložiti Skupštini Republike Srpske i parlamentu FBiH da se razgovara o  povlačenju iz sporazuma o vojsci, sudu, tužilaštvu, indirektnim porezima i svemu što su nametnuli visoki predstavnici. Poslanici HDZ-a bi sigurno podržati takvu inicijativu, a bila bi to i prilika da se najzad više progovori o tome kako je konstruisana ta naknadna "dobrovoljna" poslanička saglasnost na samovoljne ustavne intervencije visokih predstavnika.

Bila su to olovna vremena kada su poslije rata haški istražitelji širom Srpske hvatali i privodili ratne političke funkcionere i oficire. Bilo je zasjeda, provala u privatne kuće, pretresanja, prebijanja čitavih porodica, pa čak i ubistava. Ni danas se ne zna broj kadrova koji su danonoćno ispitivani u pokretnim kontejnerima. Ucijenjivani su da budu ili optuženi ili koopertivni svjedoci, a pošto su odvođeni i oni za koje niko nije mogao da dokuči bilo kakav povod, nevini ljudi su se zarad mirnog sna sami prijavljivali da bi utvrdili da li ih ima na tajnim spiskovima. Zavladao je strah od svih brojnih "međunarodnih" civilnih, vojnih i policijskih struktura u Republici Srpskoj, čiji službenici su bili izuzeti iz domaćih zakona.

Taj mračni kontekst u kome je OHR uspješno pritiskao i srpske poslanike, Ešdaun je cinično komentarisao da je od Srba "dobijao i više nego što je tražio" i do smrti je držao lekcije "neefikasnim" nasljednicima.

Kako gledate na nedavnu izjavu posebnog predstavnika SAD za Zapadni Balkan Metju Palmera da Dejtonski sporazum nikada nije bio zamišljen kao fiksni okvir, nego okvir koji se mijenja?

– U Dejtonskom sporazumu nigdje ne piše da je "zamišljen kao  okvir koji se mijenja". To što je bračni par Klinton, što u Bijeloj kući, što u Stejt departmentu, smatrao da je njihov službenik Holbruk skrojio Dejton, pa oni mogu da ga prekrajaju kako hoće, stvar je sile, a ne međunarodnog prava. SAD su i danas supersila, ali ne i jedina. Sa rapidnim rastom globalnog uticaja Rusije i Kine biće uskoro itekako zainteresovane da se međunarodno pravo ponovo uspostavi. Palmerova izjava je samo reciklirana priča o "duhu Dejtona" i pripada inerciji u Stejt departmentu, ali je treba uzeti veoma ozbiljno jer, baš u opasnom međuvremenu, otvoreno najavljuje dalju reviziju sporazuma.

Srpska bi, umjesto referendumima i skupštinskim rezolucijama, mogla da kontriraratifikacijomDejtonskog sporazuma.Naime, poučena iskustvom sa Karadžićevim potpisom na Vens Ovenov plan u Atini, koji je skupština na Palama odbila, „međunarodna zajednica“ je unijelaskandaloznu klauzula da će poslanici NSRS sadržaj Dejtonskog sporazuma samo primiti na znanje i ravnanje, bez diskusije i glasanja.

Narodna skupština u Srpskoj, koja je bila ravnopravna strana u dogovoru sa Federacijom o zajedničkoj BiH, nikada nije ratifikovala ovaj međunarodni sporazum. Ko bi mogao principijelno da joj ospori pravo i obavezu da barem naknadno proglasi Ustav BiH i tako legalizuje Aneks 4? Naravno, bio bi to originalni tekst Dejtona i Srpska bi jednim "ustavotvornim" zasjedanjem Skupštine indirektno poništila sve oteto i nametnuto, kao i preventivno ono što Palmer najavljuje.