Srbija vraća ćirilicu i na ulicu

Osim u republičkim organima, jezik i pismo u Srbiji koriste se po slobodnom izboru, što se vidi na ulicama, gdje se stiče utisak da ćirilica ne postoji. Nakon 30 godina, tome se staje u kraj, ali u radnoj grupi navode da to nije protjerivnje latinice.

- Kako ćete na primjer da propišete službenu upotrebu u pisanju romana pripovjedaka. Ali će biti obavezna u svim sferama gdje je obavezan srpski jezik. Najveći problem će vjerovatno biti dvojezično ispisivanje naziva firmi, ali svakome se omogućava da vi kada ispišete naziv na službenom jeziku i ćiririlicom da možete ispod toga i japanski i kineski i bilo koji drugi - ističe Miloš Kovačević, profesor na Filioškom Fakultetu u Beogradu.

Rusi su problem sa službenim jezikom vukli od Oktobarske revolucije, kada se razmišljalo čak i o uvođenju jedinstvene latinice. Sve je riješeno 2002, kada je ruska azbuka postala obavezna za sve u Rusiji, uključujući strane kompanije.

- Biznis je biznis, ako žele tržište moraju sarađivati - napominje Galina Tjapko, lingvistkinja iz Rusije.  

Srbija je, spekuliše se, dugo oklijevala, prvenstveno bojeći se reagovanja Evropske unije, čiji član želi da postane. Članice koje koriste azbuku, ipak nemaju problema.

- Što se tiče funkcionisanja ćirilice, kod nas nema problema, zato što je ćirilica za nas jedina azbuka koja je prihvaćena kao sredstvo pisanja i komunikacije - poručila je Dimka Savova, lingvistkinja iz Bugarske.

Veljko Brborić, profesor Filioškog Fakulteta u Beogradu, ubjeđen je da ćirilica ima perspektivu u Srbiji.

- Mi smo imali u jednom trenutku, kako da kažem, promisao, da ne možemo sa ćirilicom u Evropu. Međutim, ako može u Bugarskoj i Rusiji, rajfazjzen i mekdonalds mogu pisati na ćirilici, zašto to ne bi moglo biti i u Srbiji - kaže Brborić.

Izmjene zakona koji ipak tek treba na razmatranje u Narodnu skupštinu, podrazumijevaju i da na ćirilicu pređu i svi mediji koje je osnovala Srbija, imaju državni kapital ili nacionalnu frekvenciju.