Srpstvo u Bostanu opstaje uprkos nemaštini (FOTO)
Nadu da će opstati na ognjištu daju im krst i zvono koje se svakodnevno javlja sa Crkve Presvete Bogorodice podignute sredinom 19. vijeka.
Trajkovići su se raselili po bijelom svijetu - neki iz nužde, neki u potrazi za boljim životom.
Ostala je Kruna sa sinom Sašom, njegovom suprugom Danijelom, i unučadima - Isidora /11/, Aleksandra /8/, Teodor /5/ i Vasilije /2,5/.
Ovu porodicu su, kako kaže Kruna, na prosjački štap doveli dvadesetogodišnje bezvlašće, krađe, prijetnje, zabrane ulaska u sopstvenu njivu, koja je hranila dvadesetak članova porodice, nezaposlenost.
- Imali smo dvadesetak članova porodice - djeveri, jetrve, djeca. Šezdesetih-sedamdesetih godina prošlog vijeka u našem domu je bilo 26 djece, a danas smo željni da se čujemo - kaže Kruna, čiji je suprug Aleksandar umro prije šest mjeseci.
Ona navodi da ovakve dane ne bi poželjela ni zulumćaru.
- Sve je u raspadanju, poput ove kuće koja je napravljena prije stotinu, možda i više godina, i u koju više nemamo obraza da uvedemo gosta - priča Kruna.
Njihovu kuću od lokalne crkve dijeli magistralni put sa koga su ih Albanci u prvim poratnim godinama neprestano zasipali kamenicama, ali Kruna naglašava da moraju ostati, da ne smiju djedovinu, ako to nisu radili u tursko vrijeme, krčmiti i poklanjati Arbanasima.
- Na to nas opominje zvono koje se svakodnevno javlja sa Crkve Presvete Bogorodice podignute sredinom 19. vijeka na ostacima stare Crkve Svete Bogorodice Јavorske, srušene u tursko vrijeme - kaže Kruna.
Krunina snaja Danijela naglašava da, iako su ih bezvlašće i zulum doveli do prosjačkog štapa, djeca nisu gladna, iako se odriču mnogo čega.
- Vjerujem da su nas sačuvali samo vjera i ova svetinja - Crkva Presvete Bogorodice i da će nam molitve pomoći da djecu izvedemo na put - ističe Danijela, kojoj su predstavnici Srpske liste i Ministarstva za zajednice i povratak u privremenoj vladi Kosova dali garancije da će njeno četvoro djece do kraja ove godine dobiti krov nad glavom - opremljenu kuću od 64 metra kvadratna.
Trajkovići zaoravaju oko tri hektara njiva, a svaki put dok se Saša ne vrati sa njive Danijela i njegova majka Kruna se u crkvi pomole Bogu da ga sačuva.
Saša kaže da ne zna kako da prehrani četvoro djece, te navodi da je njegov otac, rudar, na put izveo njih desetoro.
Saša naglašava da će se donatorima odužiti tako što dok je živ metar djedovine neće prodati, niti će kuću sinovima kućiti bilo gdje drugo, osim u Bostanu.
- Јedino ako se bude radilo o glavi - navodi Saša.
U selu Bostane, koje se prvi put pominje 1432. godine i u kojem je, prema zapisima, formirana prva crkvena opština na Kosovu i Metohiji, koje je i zbog nužde postalo administrativni centar opštine Novo Brdo, živi oko 250 Srba od blizu 500, koliko ih je bilo do prije neku godinu.
U ovom selu nije bilo muške glave koja nije za "hleb i uz hleb" zarađivala kopajući rudu u obližnjem novobrdskom rudniku olova, bakra i zlata.