X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
09/10/2019 |  18:00 ⇒ 18:06 | Izvor: RTRS

Bjelica o napadima na patrijarha Irineja

Milovan Bjelica funkcioner SDS-a reagovao je na tekst pod naslovom "Raskolnik i Јuda srpski u mantiji" Nebojše Vukanovića.
Patrijarh Irinej i Milovan Bjelica (foto:opstinasokolac.net) -
Patrijarh Irinej i Milovan Bjelica (foto:opstinasokolac.net)

Tekst prenosimo u cijelosti:

Kada poslanik sa liste Srpske demokratske stranke napiše tekst ovakvog naslova "Raskolnik i Јuda srpski u mantiji", nižući kao u bjesnilu najgnusnije uvrede na račun patrijarha srpske crkve, pa još na tako značajan jubilej 800 godina od samostalnosti, mi kao državotvorna stranka zapadno od Drine, moramo da reagujemo. Moramo da kažemo i pokažemo našim članovima i simpatizerima i svim građanima Republike Srpske, da to nije manir u kojem je pristojno govoriti ni o kome, a kamo li o najvišem crkvenom velikodostojniku. Nužno je da jasno kažemo da to nije stav naše stranke i ljudi u njoj.

Kao dugogodišnji član i fukcioner SDS-a moram da reagujem, moram da se ogradim od takvih bljuvotina, koje je mučno čitati, a kamo li ponavljati. Zato neću da ponavljam ono što je Nebojša Vukanović napisao na svom blogu sa gorepomenutim naslovom. To svi koji žele mogu da nađu i pročitaju. To su za sladostrašćem dočekali da prenesu brojni portali i novine iz Federacije radujući se našem nejedinstvu i našem padu.

Ukoliko Srpska demokratska stranka želi da se vrati na ono mjesto koje joj po svim demokratskim mjerilima i političkoj snazi i pripada, moramo da shvatimo da nam ovakvi ispadi nanose nemjerljivu štetu.

Nije problem to što nismo saglasni sa ovim ili onim, što iznosimo svoj stav o opravdanosti dodjele priznanja i odlikovanja, problem je u maniru na koji se to radi, u riječima koje nisu odmjerene ni dobronamjerne. Nisu ovdje važni ni odlikovani pojedinci, ni onaj ko ih je odlikovao, važna je naša najveća i najvrijednija institucija, institucija koja nas je održala na okupu u mračnim i teškim vremenima i sačuvala sve ono čime se danas kao narod ponosimo. Sve one tradicije, sav ponos i istorijsko pamćenje, pismenost, sve to dugujemo onima koji su stolovali u manastirima i crkvama, koji su kako to reče Bećković naše svojevrsne prestonice.

Poštujući one koji su u toj instituciji odlučili kako su odlučili, ne znači da smo sa svim i uvijek saglasni, već da shvatamo kako i zašto se neke odluke donose. Naša crkva vrijeme mjeri drugačije od nas običnih ljudi i institucija, ona računa s vječnošću. Po tome se ravna i po tome se ogleda u svom djelovanju. Ne znači orden samo priznanje, već predstavlja i obavezu za onoga ko ga dobije i nosi.

Kako možemo da očekujemo da oni koje želimo da ubjedimo u ispravnost naše politike i našeg programa, to i prihvate ako nemamo elementarnu razumjevanje, ako naši poslanici pišu bljuvotine i traže ono na šta nemaju nikakvo pravo. Mislim da rukovodstvo Srpske demokratske stranke treba da nađe načina da skrene pažnju svima, da usvojimo neki kodeks ponašanja u javnim nastupima i obraćanjima, kako bi oni koji nemaju takta mogli da se na njega oslone.