X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
10/10/2019 |  10:22 ⇒ 12:58 | Izvor: SRNA

Prijedor: Obilježena godišnjica egzodusa Srba iz Sanskog Mosta

U Prijedoru su danas, spuštanjem vijenaca i cvijeća u rijeku Sanu, obilježene 24 godine od egzodusa Srba iz Sanskog Mosta.
Prijedor - Foto: RTRS
PrijedorFoto: RTRS

Zamjenik gradonačelnika Prijedora Aleksandar Miljuš rekao je da je Prijedor kao komšijski grad pod svoje okrilje primio mnoge stanovnike i izbjeglice sa područja Sanskog Mosta. 

- Taj datum i ove godine obilježava naša Organizacija /porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila/. Otimamo to od zaborava i kao Gradska uprava uvijek na usluzi i pratimo aktivnosti naše organizacije - rekao je Miljuš novinarima u Prijedoru.

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila grada Prijedora Zdravka Karlica rekla je da se gotovo nijedan grad nije brže iselio u jednom danu kao što je Sanski Most na današnji dan 1995. godine. 

- Zamolila bih rukovodstvo opštine Sanski Most da se prema Srbima u Sanskom Mostu odnose kao što se mi odnosimo prema Bošnjacima u Prijedoru. Omogućite im put, vodu, struju jer mnogi bi se možda i vratili da je takav odnos - poručila je Karlica.

Karlica je podsjetila da je na današnji dan odbranjen grad Prijedor i da je odbranom rukovodio Draško Vujić. 

- Dva puta smo mislili da će se nešto desiti, ali, eto, hvala bogu, grad je ostao - rekla je Karlica.

Tadašnji komandant Trećeg bataljona 43. motorizovane brigade Vojske Republike Srpske Draško Vujić rekao je da će svi koji poštuju porodice poginulih boraca i ratnih vojnih invalida vječito obilježavati današnji datum i nemile događaje iz 1995. godine. 

- On nas podsjeća na najtužnije i najgore događaje koji su se desili u ovo vrijeme. Branili smo tada ostatak Republike Srpske, od Prijedora pa dalje, i u tome smo uspjeli. Kada smo išli da zaustavimo liniju napada na grad bile su nepregledne kolone žena, djece i starih - sjetio se Vujić.

Mile Ilić iz sela Dabar kod Sanskog Mosta rekao je da je to bilo jedno od najvećih sela u bivšoj Јugoslaviji i da od nekadašnjih 920 domaćinstava danas tamo ima 75 stanovnika, uglavnom starije dobi, koji nemaju ni struju ni vodu. 

- Sva ta okolna sela, Dabar, Milanovac, Bošnjaci, Pljevci i Јelašinovci, sva ta mjesta ostala su pusta, bez ijednog člana. Ko je izašao - izašao, ko je ostao - taj više nije došao živ. I moje dijete je poginulo u redovnoj vojsci. U martu 1995. je otišao, u septembru je zarobljen i tek sam 2003, nakon osam godina i DNK analize, preuzeo njegove posmrtne ostatke -  svjedoči Ilić.

Mira Mrđa na današnji dan bježala je iz sela Lušci Palanka kod Sanskog Mosta. 

- Izgledalo je užasno, samo sam razmišljala gdje su mi dijete i muž. Sve drugo je bilo manje bitno. Danas smo se okućili, sve imamo - samo djeteta nemamo - navela je Mrđa.

Mrđa je rekla da je njen sin imao 21 godinu, rat ga je zatekao dok je bio u redovnoj vojsci i mnoga je ratišta prošao, a na današnji dan je zarobljen. 

- Njih šestorica su ušla u zgradu policije u Sanskom Mostu, a nisu znala da su je već preuzele muslimanske snage. Tu je zarobljen, pa ubijen. Čekali smo tri godine. Dobili smo samo par koščica. Tada nije postojala DNK analiza. Godinu dana je bio u Sanskom Mostu, godinu u Bihaću i godinu u Banjaluci - rekla je Mrđa.

Ona, nakon što je sahranila sina u Prijedoru, nikada nije razmišljala da se vrati u Lušci Palanku, a danas, kada je godišnjica njegovog zarobljavanja, muž joj je na groblju, a ona na obilježavanju 24 godine od egzodusa Srba iz Sanskog Mosta. 

- Bio je komandir interventnog voda. Nađen je dio bijelog opasača. Nađen je sat, ali ga on nije nosio. Nađen je džemper boje bijele kafe, a on nije nosio ništa osim vojničke uniforme. U čizmama nije bilo vunenih čarapa, a vuna ne propada tako lako. Poslije su nas zvali na DNK analizu, ali smo mu već bili podigli spomenik, nećemo ga valjda sad rušiti - rekla je Mrđa.

Sanski Most jedna je od 13 opština koje su do kasnog ljeta i jeseni 1995. godine bile u sastavu Republike Srpske.