O planiranju napada na Čemerno svjedočio Senad Јašarspahić
Јašarspahić, koji je do ranjavanja 5. juna 1992, bio komandir čete takozvane Armije BiH na Vlahinjama, lokalitetu granatiranom iz pravca Čemerna, rekao je da je u četi bilo ljudi iz porodica Smolo, Sikira, Škulj, te da je tog dana u granatiranju ranjen u rame i glavu i prebačen u bolnicu u Visoko.
Kad je riječ o planiranju napada na selo Čemerno, svjedok je ispričao da su haubice locirane između 1. i 5. juna, a da je planiranje napada i crtanje po kartama bilo 5. juna 1992.
Svjedok je potvrdio da nije bio neposredni učesnik napada na selo Čemerno, ali da je kasnije u bolnici čuo da je izvršen zadatak, da su haubice neutralizovane tako što je jedna gurnuta niz liticu, a u drugu je stavljen eksploziv u koji je pucano.
Јašarspahić je, dok je bio u bolnici, čuo da je jedna žena tokom napada na Čemerno heklerom pucala iz štale i ubijena.
Svjedok Tužilaštva je rekao da je čuo da je optuženi Teufik Turudić nakon njegovog ranjavanja preuzeo komandu, iako nije učestvovao u planiranju napada na Čemerno.
Tužilac Vladimir Simović pročitao je iskaz preminulog svjedoka Željke Pantić koji je dala u Ugljeviku pripadnicima CЈB Bijeljina 31. januara 2007. godine.
Simović je naveo da je Pantićeva, koja je preminula 23. novembra 2011. godine, prema iskazu, u selo Čemerno došla 10. maja gdje je sa još 12 lica boravila u kući njenog oca Đorđa Trifkovića.
Prema iskazu Pantićeve, napad na Čemerno započeo je 10. juna 1992. godine u 5.00 časova iz pravca sela Korita, a ona se sa još nekoliko ljudi sakrila u obližnju pećinu gdje su ostali do kraja napada.
Prema navodima iz iskaza, kada su je iz pećine spasili pripadnici Vojske Republike Srpske oko 17.00 časova Pantićeva je uz put vidjela tijela 30 pobijenih ljudi, od kojih su neki bili zaklani, među kojima su bili Јadranka i Ranka Spasenić.
Odbrane optuženih tvrde da u iskazu ima kontradiktornosti.
Tužilaštvo BiH optužilo je DŽemala Hadžića, Teufika Turudića, DŽemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju, te Hamdiju Spahića da su krajem maja i u prvoj polovini juna 1992. zajedno sa drugim licima svjesno učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.
Optužnica bivše pripadnike Teritorijalne odbrane i aktivnog i rezervnog sastava policije tadašnje BiH tereti da su 10. juna 1992. napali Čemerno u kojem su ubili 30 Srba, među kojima je najmlađa žrtva imala 16, a najstarija više od 80 godina.
Ubijeno je desetak žena, a u napadu je paljena pokretna i nepokretna imovina Srba koji su mučeni i ubijani.
Naredno ročište zakazano je za 7. novembar.