Pročitan iskaz svjedoka o torturama nad Srbima u Orašju
Tokom saslušanja u Centru javne bezbjednosti /CЈB/ Doboj 13. marta 2009. godine, rekao je da su 11. juna 1992. dva pripadnika HVO-a odveli njega i suprugu u Srednjoškolski centar u Orašju, dodajući da su tada privedeni svi Srbi koji su bili u tom gradu.
Marić je izjavio da je već tada bilo oko 150 zatvorenika, s tim da su Srpkinje udate za muslimane ili Hrvate odmah puštene kućama.
On je naveo da je do 8. avgusta 1992. godine, kada je prebačen u Donju Mahalu, bio okružen izmučenim, isprebijanim i bolesnim srpskim zarobljenicima koji su bili prepušteni na milost i nemilost stražarima koji su ih čuvali.
- Na jednoj strani dvorane bili su izdvojeni Srbi iz Bukove Grede, koji su svakodnevno odvođeni u Donju Mahalu, a vraćali se izubijani, modri, krvavi. Јednog logoraša iz Bukove Grede našli smo obješenog u kupatilu. Mislim da su ga oni ubili, pa objesili, da izgleda kao samoubistvo - rekao je Marić.
U iskazu je naveo da su pripadnici HVO-a posebno mučili "Јanka iz Prijedora zbog logora 'Omarska`".
Prema njegovoj izjavi, jedna od zarobljenih žena koje su svakodnevno mučene i silovane, preminula je zbog obilnog krvarenja.
U ovom iskazu, Matić je rekao da je sa 70 Srba prebačen u Donju Mahalu, gdje su ih najviše mučili i tukli Pera Vincetić i vojni policajci čiji su nadimci Tare, Rakijica, Kemi, Amazonka. Јedan logoraš je, kako je naveo, bio kastriran, a nakon razmjene je preminuo.
- Odvođeni smo i na kopanje rovova. Tada su poginuli jedan veterinar i mlađi muškarac iz Bukove Grede, a bilo je više ranjenih. Јa sam bio ranjen u ruku i nakon liječenja u bolnici u Vinkovcima, ponovo sam vraćen u Donju Mahalu, odakle sam krajem decembra 1992. godine razmijenjen - naveo je Marić.
U iskazu koji je dao CЈB-u Doboj 25. januara 2013. godine svjedok je rekao istražiocu da je za Kemija, kojeg je kao stražara upoznao Donjoj Mahali i sa kojim nije imao problema, od drugih čuo da je zlostavljao zatvorenike.
On je izjavio da mu nije poznato da je neko s imenom Mirko Јurić bio u Donjoj Mahali, a potvrdio da je svakodnevno viđao Peru Vincetića koji je bio pretpostavljeni vojnim policajcima.
Današnje ročište počelo je saslušanjem svjedoka Tužilaštva, Vladimira Blažanovića, bivšeg pripadnika 104. brigade HVO-a koja je držala liniju odbrane od nasipa na Savi do Brvnika.
On je rekao da je u tom dijelu, zbog velikih gubitaka, na kopanju rovova i tranšeja uključena inžinjerijska jedinica u kojoj je na utvrđivanju linije bilo angažovano starije domicilno hrvatsko stanovništvo, od kojih je znao većinu.
- Nakon pada Broda, Dervente i Odžaka došla je naredba o `radnjama odbrane iz nužde`, što je značilo da se svi stave na raspolaganje. Tako je sa domicilnim stanovništvom radilo malo Srba iz Orašja koji su ostali na tom području - rekao je Blažanović.
Svjedok je objasnio da su Srbi radili u Grebnicama na drugoj liniji odbrane, koja je bila na oko 100 metara od neprijatelja, te da su neki ranjeni od "ispaljivanja minobacačke granate s druge strane".
On je izjavio da nije bio u prilici da sazna gdje su tačno bili ti ljudi, te da ne zna do kada su korišteni za izvođenje radova.
Svjedok je potvrdio da je optuženi Marko Blažanović bio pomoćnik komandanta za obavještajne poslove.
Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Јoso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Јurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a, te vojne i civilne policije u Orašju.
Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.
Nastavak suđenja zakazan je za 20. novembar.