X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
S ljubavlju hrabrim srcima baner
02/12/2019 |  19:23 ⇒ 19:24 | Izvor: sveosrpskoj.com

Ćeranić: Među alatima NATO ne postoji "program reformi", pa to nije ni "Program reformi BiH"

Da li je dokument Predsjedništva BiH drugi naziv za ANP koji bi vodio BiH u NATO?
Predrag Ćeranić - Foto: RTRS
Predrag ĆeranićFoto: RTRS

Piše: Predrag Ćeranić

Nakon 13 mjeseci bezuspješnog pregovaranja o formiranju novog saziva Savjeta ministara BiH, pobjednici sa prethodnih izbora uspjeli su postići dogovor. Kamen spoticanja, Godišnji nacionalni plan, poznatiji po engleskoj skraćenici ANP, igleda da je gurnut nizastranu.

Na njegovo mjesto stupio je Program reformi BiH, dokument o kojem je postignut konsenzus.

S obzirom na dogovor članova Predsjedništva BiH da se isti javnosti ne učini dostupan prije nego bude upućen u Brisel, u sjedište NATO, a to će biti učinjeno dan nakon formiranja Savjeta ministara, teku nagađanja o njegovom sadržaju i, naravno, pogađanja o tome ko je pobjednik a ko gubitnik.

Što je ćutanje članova Predsjedništva duže, špekulacije su brojnije, a naporedo s tim i napadi (najviše na Dodika) političkih oponenata.

Kako bi se u najboljem slučaju kompletna procedura oko izbora novog Savjeta ministara mogla završiti krajem ove godine, počeli su se javljati i oni, za koje se ne može reći da nisu upućeni, a koji ukazuju da bi i ovaj sporazum mogao „pasti u vodu“.

Prvi se oglasio jedan od potpredsjednika SNSD, Nikola Špirić, koji je upozorio „one koji i dalje pokušavaju da odgode formiranje vlasti u zajedničkim organima da će time produbiti krizu u BiH“, a zatim i Visoki predstavnik, Valentin Incko, koji je kladioničarski izjavio da su šanse za formiranje vlasti 60 prema 40.

Ako su lideri pobjedničkih stranaka postigli dogovor, i to u prisustvu ambasadora zemalja Kvinte, ko to ponovo želi da on ne uspije?

Odgovor je više nego jednostavan – Dodikovi politički oponenti, SDS i PDP, i to na neviđeno. Naime, iako lideri opozicije tvrde da ne znaju šta piše u dokumentu pod nazivom „Program reformi“, ističu da je „Dodik popustio, izdao, prodao“ i da se radi o „Dodikovoj istorijskoj krivici“.

Da li je dokument pod nazivom "Program reformi BiH" drugi naziv za ANP, kojim se BiH vodi u NATO?

Formati za saradnju sa NATO su: Partnerstvo za mir i Individualni akcioni plan saradnje (IPAP sporazum). Format za integraciju u NATO je Akcioni plan za članstvo (MAP).

Zemlja koja želi pristup, odnosno članstvo u NATO, mora proći kroz oba formata saradnje, a zatim i kroz format integracije. Između formata saradnje i formata integracije postoji oštra granica.

Eklatantan je primjer Srbije koja želi saradnju, a ne integraciju u NATO.

Godišnji nacionalni plan (ANP) je dokument integracije u NATO i donosi se svake godine, odnosno sve dok zainteresovana zemlja ne postane punopravna članica NATO. Na taj način zainteresovana zemlja može donijeti sedam ANP poput Hrvatske, ili deset, što je slučaj sa Sjevernom Makedonijom (još nije u NATO).

U NATO sistemu integracije ne postoji dokument pod nazivom „program reformi“, pa ni „Program reformi BiH“ nije jedan od NATO alata.

To znači da je NATO učinio ustupak.

Očito da je u Briselu shvaćeno da u BiH ne postoji saglasnost između relevantnih političkih faktora o integraciji u NATO, i da je prihvaćen Dodikov prijedlog da se radi potpuno nov dokument koji ne postoji u sistemu dokumenta NATO.

Dodik je tako Srpsku iz minus faze izvukao na površinu i doveo u pat-poziciju kad je riječ o NATO.

Pat-pozicija je šahovski termin i označava situaciju u kojoj ni jedan igrač ne može ostvariti pobjedu i završava se remijem, odnosno podjelom poena.

Pat-pozicija u BiH vezana za NATO na terenu izgleda na sljedeći način: Federaciju BiH NATO i dalje kontroliše i u svakoj situaciji može koristiti tamošnje vojne lokacije i resurse, dok u Republici Srpskoj to nije slučaj. Primjer je vojna vježba na Manjači koja je bila samo u dozvoljenom kapacitetu (bez korišćenja aviona A-10 i bez korišćenja municije uopšte), a ne u onom koji je tražen.

Da sve stoji kako je navedeno, svjedoči i drugi put uzastopno oglašavanje ambasadora Ruske Federacije u BiH, Petra Ivancova, da su MAP i ANP „skinuti s dnevnog reda“ i da „Reformski sporazum nije ANP“.

Sam Dodik djeluje prilično samouvjereno i opušteno u javnim nastupima, a govoreći o dokumentu „Program reformi BiH“ ističe da želi da on što prije bude dostupan javnosti.

Kada je najavio da razmišlja da "Program reformi" prije slanja u Brisel bude razmatran na sjednici Narodne skupštine Srpske, upozoren je od drugih članova Predsjedništva BiH da bi na taj način prekršio sporazum.

Dodik je ukazao da u ANP postoji termin "članstvo u NATO", dok u „Programu reformi“ umjesto toga stoji da je „BiH predana poboljšanju odnosa sa NATO bez prejudiciranja konačne odluke o članstvu“.

U poglavlju o spoljnoj i bezbjednosnoj politici u ANP spominje se „aktivacija MAP-a“, dok u Programu reformi doslovce stoji da se „dokument podnosi bez prejudiciranja konačne odluke o članstvu, a za čije usvajanje će biti potrebna dodatna odluka Predsjedništva i Parlamentarne skupštine BiH“.

Niza poglavlja (uključujući i ona koja sam lično osporavao u javnim nastupima) – jednostavno nema.

Zato postoji i značajna razlika u "gabaritu" između ANP (167 strana) i Programa reformi (28 strana).

Kao argument da usvojeni dokument ne otvara put u NATO, odnosno ne aktivira MAP, Dodik je naveo i stenogram sa sastanka na kojem su usaglašeni stavovi između članova Predsjedništva, a u prisustvu ambasadora zemalja Kvinte. I to nije slučajno. Јer, Dodik s razlogom ukazuje na zaključak da će Program reformi „NATO prihvatiti kao dokument koji ne aktivira ništa i ne mijenja status MAP-a što se tiče BiH“.

A taj zaključak je prethodno usaglašen sa NATO.