Žrtva svjedočila o silovanjima u logoru u Donjoj Mahali
- Stalno su me odvodili, neko od njih dođe noću, udari me nogom u nogu i kaže: "Diži se!". Rakijica me svaku noć vodio u neku ostavu i silovao. A jednom me je silovao i u hodniku iako sam bila bolesna - rekla je svjedokinja.
Ona je potvrdila da je svakodnevno viđala Rakijicu, za kojeg je rekla da je bio niži, malo hrapavog lica i nosio bijeli opasač.
Govoreći o mukama i strahotama koje je preživjela, ona je posebno istakla poniženje koje je doživjela kada ju je Dama silovao na klupi.
- Bila je noć i policajci su gledali kroz staklo kako me Dama siluje. Nisam vidjela ko je gledao, ali sam čula kako se smiju. Osjećala sam se grozno, poniženo - ispričala je žrtva.
Ona kaže da je o strahotama koje je preživljavala u to vrijeme jedino ispričala čovjeku koji je, kao nekadašnji fudbalski sudija u nekadašnjem Bosanskom Brodu, dobio nadimak Јazija, a sa kojim je preko dana radila u kuhinji.
- Јazija je viđao kako me odvode i ja sam mu ispričala da me siliju. Pitao me kako mogu to da izdržim, da ne spavam ni danju, ni noću - rekla je "S-2".
Svoje današnje svjedočenje, ona je počela iskazom da su 23. septembra 1992. dva pripadnika HVO nju i supruga odveli na stadion u tadašnjem Bosanskom Brodu, gdje je bio logor za Srbe, pod optužbom da su imali oružje.
Nakon dvije - tri sedmice prebačeni su u Srednjoškolski centar u tom gradu, gdje su dovedeni i srpski zarobljenici iz Novog Grada i Svilaja, odakle su svi zajedno, njih 200, preko mosta prebačeni u Slavonski Brod.
- Išli smo pješke, a ja sam sa još jednom ženom vodila polupečenu ženu iz Teslića, koja nije mogla da hoda. Ona je od bolova i iscrpljenosti pala pored jedne crkve, a mi je nismo smjele podići jer su nam vojnici rekli da se ne smijemo zadržavati. Tu su je ubili - ispričala je ona.
Sutradan su ih, priča ona, skelom preko Save prebacili u školu u Donjoj Mahali, gdje su zatekli vojnu policiju HVO. Rekla je da su svi, muškarci i žene, bili na suprotnim stranama u velikoj sali i da nisu smjeli međusobno da komuniciraju.
- Pored mene, bile su Mara Šili iz Bosanskog Broda, Rosa Mršić iz Modriče i mentalno oboljela Nasiha za koju ne znam kako se preziva i odakle je bila. Spavale smo na spužvi pored vrata. Njih policajci nisu toliko dirali, Mara je bila starija žena, a one dvije su bile bolesne. Nijedna od njih danas nije živa - ispričala je ona.
Potvrdila da je u objektu gdje su bili zatvoreni, bila sobica koju su zvali "tamnica", a u kojoj su vojni policajci tukli i zlostavljali muškarce, među kojima je bio i "Sretko, veoma mlad momak iz Novog Grada".
- Strašno su ih tukli, čula se vika, zapomaganje i jauci. Osim toga, odvodili su ih na kopanje rovova odakle su se vraćali prljavi i ranjeni. Neki se nisu ni vratili - rekla je ona.
Ona je potvrdila da je razmijenjena 27. decembra 1992. godine, nakon skoro tri mjeseca u zatočeništvu, a da je njen suprug prebačen u drugi logor.
- S njim nisam imala nikakav kontakt, a vjerovatno je znao šta se sa mnom dešavalo. On je nakon deset mjeseci izašao iz logora i, nažalost, nakon svega što smo preživjeli, nismo uspjeli da prevaziđemo neke nesuglasice i sačuvamo naš brak - izjavila je ona.
Za zločine u Orašju optuženi su general HVO Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Јoso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Јurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO, te vojne i civilne policije u Orašju.
Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.
Suđenje će biti nastavljeno 18. decembra.