X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
Moja Јahorina
11/12/2019 |  15:45 | Izvor: SRNA

Kome smeta "srpski" Nobel?

Bijes, frustracija i mržnja obrušili su se na pisca Petera Handkea povodom dobijanja Nobelove nagrade, a razlog je to što je Handke tražio da se Srbi tretiraju jednako sa drugim stranama u ratovima devedesetih godina.
Nobelova nagrada - Foto: Getty Images
Nobelova nagradaFoto: Getty Images

Austrijskog nobelovca zasuli su uvredama, kao i svakoga ko se usudio da bar zagovara ravnopravan tretman žrtava.

To je u bošnjačkim dijelovima BiH, u Hrvatskoj i na samoproglašenom Kosovu izazvalo uznemirenje i pustilo mržnju da kulja poput proključale vode.

Sve te sredine imaju nekoliko istih karakteristka: kanonizaciju sopstvenih žrtava i negiranje ili omalovažavanje tuđih, proglašavanje Srba za agresore i tvrdnju da su Srbi nad njima počinili genocid.

Zajednička karakteristika im je i činjenica da međunarodni sudovi, u ogromnoj većini slučajeva, nisu pozitivno gledali na njihove tužbe.

Te sredine ujedinjuje i paradoks po kome je broj onih nad kojima je, navodno, izvršen genoci na tim teritorijama veći od broja onih koji su ga, navodno, počinili /u odnosu na predratni period/ .

Karakteristika sredina koje protestuju zbog Handkeovog Nobela jeste i ista ratna strana iz Drugog svjetskog rata.

I jedni, i drugi, i treći, u velikom broju, služili su nacistima - Hrvati preko ustaške Nezavisne Države Hrvatske /uz časni otpor mahom Dalmatinaca/, muslimani u velikom broju u "Handžar diviziji" /i minimalnom u partizanima/, te albanski balisti kao saveznici Hitlera.

Ipak, sve te sredine u svojim medijima Srbe apostrofiraju kao "fašiste". To je još jedan paradoks koji takođe spaja "suze bijesa" iz Hrvatske, bošnjačkog dijela Federacije BiH i samoproglašenog Kosova.

Treba posebno napomenuti da Handkeu, i svima koji misle kao on, prigovaraju da je neobjektivan i pristrasan oni koji do danas nisu napisali knjigu ili snimili film u kome su bar progovorili o ratnim grijesima svoje strane, već su samo veličali svoj "otpor agresoru".

Za bošnjačku javnost zločini nad sarajevskimm, podrinjskim, ozrenskim i krajiškim Srbima ne postoje. Za Hrvate nema mučilišta u splitskoj "Lori", nema gospićke koljačine, nema masovnih ubistava i paljevina u "Oluji" i "Bljesku", a Albanci "ne znaju" ni za jedan zločin nad Srbima...

Dovoljno je uporediti koliko je filmova, knjiga, političkih rezolucija ili presuda koje govore o srpskoj negativnoj ulozi u sukobima za sve ove godine napravljeno, napisano i izglasano u Srbiji i uporediti to sa sredinama koje prozivaju Handkea. Rezultat poređenja je porazan.

Nije, dakle, problem Handke sa Nobelom u rukama - problem je narušavanje medijske šarene laže u tim sredinama, koje žive od svoje uloge žrtve i svu političku, a neki i ekonomsku i kulturološku osnovu postojanja, crpe iz te globalne Šeherezadine priče o dobrim i lošim momcima.

Otuda je Handke opasan, te su se sva sarajevska politička čaršija, plus dominantno desno orijentisana Hrvatska i američki vojno-politički "Diznilend" Kosovo podigli da brane izvor svoje nezavisnosti - gojaznu i, nažalost, svojim i tuđim glavama plaćenu debelu i krvavu ratnu laž.

Јednom kada se i u tim sredinama pojavi neki Handke, pa makar i domaći /lokalni/, ili bar neko kao tamošnji Srđan Aleksić, možda ćemo moći da razmišljamo o pomirenju ili bar normalnoj međunacionalnoj i međuljudskoj konverzaciji.

Do tada će Peter Handke biti nepoželjan u Kantonu Sarajevo poznatom po "prefinjenoj čitalačkoj populaciji", koja o Handkeovoj književnosti, uglavnom, nema pojma.

Nerviraće Handke i "pravdoljubivog" Željka Komšića, koji, za razliku od austrijskog nobelovca, laže o mnogo čemu, pa čak i o svojoj nacionalnosti.