X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
19/02/2020 |  18:21 ⇒ 18:31 | Izvor: Večernje novosti

Đorđu Sladoju nagrada "Izviiskra Njegoševa"

U Hramu Svetog Save u Beogradu, pjesniku Đorđu Sladoju dodijeljeno je priznanje "Izviiskra Njegoševa" za cjelokupno pjesničko djelo.
Nagrada za Đorđu Sladoju (foto:Foto N.Skenderija) -
Nagrada za Đorđu Sladoju (foto:Foto N.Skenderija)

ijPrestižnu nagradu "Izviiskra Njegoševa" (za 2018/2019) Đorđo Sladoje je dobio za cjelokupno pjesničko djelo, a povodom knjige "Zanatski dom", u izdanju Pravoslavne reči. Odluku o priznanju Sladoju, koji je sedmi laureat po redu, donio je žiri u sastavu Јovan Delić, Milutin Mićović, Ranko Popović, Dragan Stanić i Dragan Hamović.

- Poezija Đorđa Sladoja ne prikriva ni svoje pretke ni savremene srodnike, a opet je svojstvena sebi, ispovijeda svoju življenu malu čovječansku istoriju, kao česticu velike priče o pripadajućem narodu i još veće priče o čovjeku uopšte. U toj lirskoj povjesnici koju i dalje ispreda, dao je lirski obol svome sve pustijem zavičaju žestoke ljepote, u riječima i slikama i tegobama, svojim odlascima i seobama voljnim i nevoljnim, o nesnađenoj svakidašnjici prije i poslije, o nadanjima i beznađima. Tvrdokorno odan postojbini vukovskog i njegoševskog jezika i predanja, njegovim likovima i divljim toponimima, dostojnim i bolnim sjećanjima ličnim i zajedničkim, Sladoje i svoju lirsku tugu i gorčinu blaži dobrostivim osmijehom ili jača ironijskim bodljama u sopstveno meso - navodi se u obrazloženju žirija.

Zahvaljući na nagradi, koju dodeljuju Eparhija budimljansko-nikšićka i kompanija Mona, Sladoje se obratio okupljenima, među kojima su bili vladika Јoanikije, Matija Bećković, Milorad Vučelić, Aleksandar Gajović.

- Јoš umijem da se obradujem i tzv. malim stvarima, pa kako se ne bih obradovao nagradi koja nosi ime najvećeg srpskog pjesnika. Ali tu mi je radost umnogome pomutilo sve to što se, naročito ovih dana, dešava srpskom narodu u Crnoj Gori. Taj narod je pred očima i kamerama tzv. civilizovanog svijeta najprije odstranjen iz ustava i zakona, iz istorije i kulture, iz jezika i pisma, iz udžbenika i lektire, iz "Gorskog vijenca" (zajedno sa prahom oca Srbije), a ovih dana izbačen je naglavačke i iz Crkve - iz kuće Božije - direktno na ulicu, gdje se takođe ne bi smio predugo zadržavati. Dičiti se Njegoševom nagradom, a prećutati stradanje njegovog naroda, bilo bi nepristojno, pa i nečasno, makar ovo što ću reći zvučalo i kao dnevnopolitički komentar, ali to ne može biti jer ni problem, nažalost, nije dnevni niti samo politički, već je posredi sudbinsko pitanje duhovnog opstanka srpskog naroda u Crnoj Gori i cjelovitosti Srpske pravoslavne crkve.

Sve što se na ovom "pedlju kopna" dešava između Srpske Sparte i Montenegra nije od sunčevih pjega, niti je počelo juče, upozorio je Sladoje, i objasnio:

- Da je Srbija slučajno otela golubarnik nekoj od nacionalnih manjina koje sa nama žive, Savjet bezbjednosti bi bio u stalnom zasjedanju, a NATO pod uzbunom. Ovako, srpsko je, pa može sa njim da čini kako ko hoće, a najbolje je kad to rade modifikovani Srbi, novi krstaši i ikonoborci, koji bi, na putu za Evropu, da svrate i opljačkaju manastirsko blago i otarase se sopstvenog temeljnog naroda. A onda se dogodilo istinsko čudo.

Ovaj varvarski udar - dekretom protiv jevanđelja - baš kao u Njegoševim stihovima pronašao je u arhetipskim dubinama narodne duše onu zapretanu iskru koja ovih dana obasjava Crnu Goru. Na jezuitski cinični zakon o tobožnjoj slobodi vjeroispovijesti vaskrsli Njegošev narod odgovara saborno i molitveno (kao u onom, ponovo sastavljenom kolu iz "Gorskog vijenca"), na način koji dostojan jest svetinja koje brani. Ne jednom, vidjeli smo šta se događa "dogođenom narodu" i kako se njegova silna energija u opskurnim procedurama pretvara u kolektivnu apatiju. Vjerujem i nadam se da se to ovaj put neće desiti i da će nam oni koje branimo, i Njegoš među njima, uliti dodatnu snagu da i sebe nekako sačuvamo.

Na Sladojeve stihove dođe vam da istovremeno tiho zaplačete i osmjehnete se nježno, rekao je u svojoj besjedi Ivan Negrišorac, i dodao:

- Možda više od svakoga drugoga u Sladoju odjekuje glas Alekse Šantića, ne samo zbog duha Hercegovine i njegovog razumijevanja za svekolike okvire srpske kulture, nego i zbog dubokog osjećanja za oblike tradicionalnog načina života i za melanholično sagledavanje čovjekove životne sudbine. Najprostije rečeno, Đorđo Sladoje je Aleksa Šantić našega doba, on nastavlja Šantićev pjev onako kako je to moguće u vremenu sa kraja 20. i početka 21. vijeka.

Nagrada "Izviiskra Njegoševa" biće uručena na dan Svetog Vasilija Ostroškog 12. maja u Nikšiću.

- Volio bih da dočekam i vidim kako Srbi slave Njegoša kao što Rusi slave Puškina, Nijemci Getea, Francuzi Igoa, Englezi Šekspira ili Španci Servantesa. Lijepo je da u Beogradu postoje Geteov i Servantesov institut, ali bi bilo još ljepše da ima i Njegošev. Bilo bi mi žao da propustim trenutak kad će "Crna Gora izgub da namiri", odnosno da se vrati sebi i Njegošu. I ne samo Crna Gora - rekao je laureat.

Naslovivši svoju besedu kao Pohvalnicu Sladoju, član žirija Dragan Hamović je rekao:

- Sladoje progovara saglasnim ali svojim glasom, jer njegove riječi imaju iskustvenog oslonca u sebi samom, što podrazumijeva i predanje što ga jezik čuva i u nama osvešćuje. On zna da su patos u čistom liku potrošili naraštaji dostojniji od našega, dok nama ostaje gorčina, blažena katkad odušcima vedrine. Sladojev pjesnički glas jeste blagozvučno, resko i svijetlo zvono koje doziva i sebe i druge na sabranje u nama samima i među nama - istakao je Hamović i pročitao pjesmu posvećenu laureatu.