Potrebno osnaživanje žena žrtava rata
Radojka Filipović svjedoči da je njena svekrva Dostana umrla ubrzo nakon oslobađanja iz logora u Srebrenici početkom 1993. godine. Nije ostvarila nikakva prava niti su zločinci koji su nad njom počinili torturu kažnjeni.
- Podsjetiću da su moje jetrva i svekrva sa dvoje maloljetne djece nepuna dva mjeseca bili žrtve ratne torture. Od posljedica rata i zarobljavanja i svega što je preživjela u ratu, odnosno u zarobljeništvu, moja svekrva Dostana Filipović je umrla nedugo poslije - izjavila je Radojka.
Na području grada Bijeljina, tokom posljednje dvije godine prijavljeno je 40 žena žrtava ratne torture.
- Stranka koja je pretpjela ratnu torturu sasvim sigurno je da zahtijeva posebnu pažnju, zahtijeva više pažnje i posvećenost službenika, da se uzme izjava u posebnoj prostoriji i ono što mi insistiramo je da ona to stavi na papir - izjavila je šef Odsjeka za upravno-pravne poslove Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Bijeljina Željka Grujičić.
O torturama nad ženama žrtvama rata predugo se ćutalo i mnoge od traumatizovanih žrtava decenijama nikome nisu govorile o tome. Nova zakonska rješenja olakšaće njihovu poziciju.
- Mislim da smo mi propustili jedan dug period u kome je bilo potrebno raditi na njihovoj rehabilitaciji. Ta psiho-socijalna pomoć je bila veoma važna, žene koje sam sretala u prilično su teškom stanju - izjavila je izvršna direktorica Fondacije Lara Radmila Žigić.
Od stupanja na snagu zakona o žrtvama ratne torture nadležnim službama prijavljeno je oko 700 žena koje ostvaruju pravo na zakonom predviđenu zaštitu. Ovaj zakon, kažu u nevladinom sektoru, trebalo bi istovremeno da doprinese i brisanju iskrivljene slike prema kojoj su Bošnjaci isključivo žrtve rata.