X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
24/02/2020 |  19:53 ⇒ 20:21 | Izvor: RTRS

Ima li rješenja za beskućnike?

Beskućnici - problem bez dugoročnog i adekvatnog rješenja. Međutim, priča beskućnika iz Trebinja mogla bi dobiti pozitivan epilog, a Milenko Stanković nakon tri decenije na ulici, rješenje problema.

Milenko nema krov nad glavom, ni topao krevet. Živi bez kuhinje, kupatila, bez uslova dostojnih čovjeka. Oko njega nije porodica. Nisu ni prijatelji. Milenko je beskućnik skoro tri decenije, od početka rata i odlaska iz Mostara. Tvrdi da je tada ostao bez dokumenata, a bez plana, cilja i kuće lutao je od Srbije, Sjeverne Makedonije, do Trebinja, gdje se vratio 2017. godine.

- Јa sam navikao na ovo. Bilo je teže 1992. godine u Mosatru, znate šta je tada bilo. Dođe crveni krst, socijalno i moj slučaj je u postupku. Imam ćebe, donesu mi konzerve - rekao je Milenko.

Trebinjske zime uglavnom su blage, ali ima noći kad od hladnoće i vjetra nema zaklona ni spasa. Promrzline, strah, neizvjesnost, ponekad bolest dio su Milenkove lične karte. U rješavanje njegovog problema, odmah po dolasku u Trebinje, uključile su se nadležne službe, Centar za socijalni rad, humanitarne organizacije. Obezbijeđeno mu je dnevno zbrinjavanje u Centru za stara lica, obroci u narodnoj kuhinji, kratkoročne novčane pomoći. Krov nad glavom, ipak ne.

- Centar nema prihvatni centar i utošičšte za ta lica, mi radimo socijalni rad bez smještaja, ali preduzimamo sve mogućnosti - izjavio je Vojin Mrdić iz Centra za socijalni rad Trebinje.

- Živi u nehigijenskim i strašnim uslovima, van sistema je pa se za njega ne može učiniti mnogo. Ono što smo učinili je humanitarna strana, damo mu da telefonira, hranu, ćebad, novac. Nažalost, on spava u ovim nedovršenim prostorijama, to je otvoreno, ljudi prolaze, vrše nuždu - izjavila je sekretar GO Crveni krst Trebinje Marica Tomović.

Situaciju je dodatno zakomplikovalo to što Milenko donedavno nije imao lična dokumenta, a za njegove tvrdnje o životu prije ulice, nema dokaza. Sa porodicom nema kontakt. U više navrata je, kažu upućeni u problematiku, odbijao ponuđena rješenja za zbrinjavanje.

- Nakon dužeg vremena uspjeli smo ga nagovoriti da se prijavi na našu adresu i da reguliše lična dokumenta. Samim tim se otvara mogućnost adekvatnijeg zbrinjavanja i ostvarivanja prava iz domena socijalne zaštite. Nekad oni ne žele pomoć, ni zbrinjavanje i to se mora naglasiti - rekao je Mrdić.

Za one kojima je ulica dom, osim imena beskućnici zajedničko je i uglavnom i teška životna priča, neriješeni porodični odnosi, ekonomski problemi, raseljavanja, situacija koju nije lako ni razumjeti, kamoli riješiti. Ipak, koliko god malobrojni ovi slučajevi bili, društvo ne smije okrenuti glavu.

Trebinjci uglavnom iskazuju razumijevanje i spremnost da pomognu. Milenka ne gledaju kao opasnost, nego kao čovjeka teške sudbine koji treba pomoć. Drugog beskućnika Panta Milačića, takođe.

- Na području grada postoje dva lica koja se mogu tretirati kao beskućnici. Јedno lice je bilo 2011. godine, te u svojstvu osumnjičenoga i nakon toga par puta u svojstvu oštećenog - izjavila je portparol Policijske uprave Trebinje Јovana Cvijetić.  

Nema precizne evidencije o broju beskućnika u BiH. Procjene su da ih je nekoliko stotina, što nije veliki broj u odnosu na zemlje okruženja. Milenko se nada da će ubrzo biti ispisan sa liste ljudi bez doma.