Napad na porodicu Starovlah - demonstracija sile i diskreditacija SPC
Ocijenili su ovo sagovornici Srne u podsjećanju na noć između 31. marta i 1. aprila 2004. godine kada su pripadnici NATO-a i tadašnjeg SFOR-a na Palama udarili na jedan od temelja srpskog naroda - njegovu pravoslavnu crkvu i njeno sveštenstvo.
Tada su oni koji su u ime UN trebali da štite mir i sve građane na prostoru BiH gotovo na smrt pretukli sveštenika Јeremiju i njegovog sina Aleksandra, druge sveštenike i njihove porodice maltretirali, a zgradu Parohijskog doma u kojoj su se nalazili njihovi stanovi oskrnavili i demolirali.
Gradonačelnik Istočno Sarajeva Nenad Vuković izjavio je Srni da se i poslije toliko godina stanovnici Pala i Istočnog Sarajeva, ali i cijele Republike Srpske s tugom sjećaju tog nemilog događaja koji su izvele zapadne sile želeći da demonstriraju silu nad nemoćnim sveštenikom, njegovim sinom i svešteničkim porodicama.
On je podsjetio da su se tadašnja dešavanja pravdala traženjem pomagača u skrivanju prvog predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i ostalih osumnjičenih za ratne zločine.
- To je poslužilo kao izgovor, jer se nikada nije dokazalo da ti ljudi, kao ni mnogi drugi koji su u to vrijeme bili progonjeni nisu imali nikakve veze za takozvanom mrežom pomagača koja se često pominjala u to vrijeme - rekao je Vuković.
On je istakao da su posljedice za porodicu Starovlah, nažalost, trajne, ali da su ostali i trajni ožiljci na stanovnicima Pala, Istočnog Sarajeva i Republike Srpske.
Uz tu tragediju, dodao je gradonačelnik, treba se sjetiti svih porodica i ljudi koji su proganjani zbog navodnih ratnih zločina koji, u većem broju slučajeva, nikad nisu dokazani.
- Zbog svega toga i naš odnos prema NATO je takav da mi to ne možemo nikada da zaboravimo, niti da potisnemo sve i da hoćemo. Rane su toliko svježe i duboke da je to nerealno očekivati od srpskog naroda - poručio je Vuković.
Načelnik opštine Istočno Novo Sarajevo Ljubiša Ćosić ocijenio je da golgota i stradanje porodice Starovlah pokazuje apsurdnost situacije u zemlji koja se zove BiH - da samo jedan narod trpi i nosi teret krivice.
- U to vrijeme napadalo se i na pravoslavne sveštenike i nije zabilježena slična situacija. Stradanje ove porodice nije smrtno i nenadoknadivo, ali je sigurno da je veliki gubitak i to što su pretrpjeli, morali da promjene mjesto i način života i imali velike zdravstvene probleme - rekao je on.
Prema njegovim riječima, i to govori o orijentaciji međunarodne zajednice na ovom prostoru prema svemu što je srpsko.
- Njima nije bilo sveto, ni toliko značajno ni to što je riječ o svešteničkoj porodici, o moralnim ljudima koji su iz vjerskog, a ne svjetovnog života pa su i njih napali. Ne postoji slična situacija ni kod Bošnjaka muslimana ni kod katolika da bilo koja strana sila napadne na svešteničku porodicu - istakao je Ćosić.
On je konstatovao da je porodica Starovlah najveći stradalnik u poslijeratnom vremenu samo zato što su Srbi, što su sveštenička porodica, pa se na njima iskalio sav bijest i želja da se tretira disciplina.
Ti ljudi, rekao je on, bili su izuzetno cijenjeni, uvaženi i poštovani u svojoj lokalnoj zajednici, propovjedali su vjeru i pravi način života.
Dok god je svjetska politika na ovaj način okrenuta prema Srbima, ocijenio je Ćosić, uvijek će biti prvi markirani kao krivci ili će biti pokušana neka represija nad njima.
Ćosić je upozorio da srpskom narodu ovaj događaj treba da ostane trajna opomena na činjenicu da međunarodna zajednica i na ovaj način može da primjenjuje principe sile i "istjerivanje pravde".
Načelnik opštine Sokolac Milovan Bjelica rekao je Srni da je napad na porodicu Starovlah izvršen kako bi se kompromitovala Srpska pravoslavna crkva i optužila da pomaže osumnjičenima za ratne zločine.
On je podsjetio da ga je SFOR uhapsio u maju 2004. godine i da je bio 30 dana u bazi NATO gdje nije imao orijentacije ni o vremenu ni o prostoru i nakon puštanja ga opet uhapsili i držali još 30 dana u izolaciji, a da ni danas ne zna gdje je bio.
- Bilo je to vrijeme žestokog udara na funkcionere SDS-a, a posebno na sveštenstvo SPC jer smo optuženi neosnovano da štitimo, pomažemo i krijemo optužene od Haškog tribunala - podsjetio je Bjelica.
Kada je uhapšen Karadžić, dodao je on, ispostavilo se da je on prije 2000. godine napustio prostore BiH, odnosno Republike Srpske.
- Napad na porodicu Starovlah je bilo zastrašivanje i svih ostalih i udar na legalne institucije i SPC da se iskompromituje, da se optuži da pomaže - istakao je on.
Bjelica je ispričao da je nakon izlaska iz pritvora imao zdravstvenih problema zbog čega je ležao na VMA u Beogradu, u isto vrijeme kada su tu boravili sveštenik Јeremija i njegov sin.
- Otac Јeremija je izašao sa manjim posljedicama, a Aleksandar sa trajnim i nije mogao da radi dalje svoj posao. Te godine obilježili su upadi, pretresi kuća, prijetnje lične i za porodicu, smjene, blokade kretanja, oduzimanje dokumenata i ostale torture provođenje nad Srbima - podsjetio je on.
Ni 16 godina nakon ove akcije pripadnika međunarodnih snaga nije do kraja poznato iz čijih su sve zemalja vojnici u njoj učestvovali i ko je nalogodavac.
Neposredno nakon akcije, NATO je na svojoj internet stranici saopštio da je u akciji učestvovala mješovita jedinica formirana od vojnika iz Italije, Slovenije, Velike Britanije, SAD, Rumunije, Mađarske i Austrije.