Radivojac: Lijek za krizu podsticanje potrošnje i očuvanje radnih mjesta
Podsticanje potrošnje i održavanje u životu malih i srednjih preduzeća kako ne bi došlo do masovnog otpuštanja radnika, ključno je za oporavak domaće privrede koja, kaže Radivojac, mora uhvatiti korak sa zemljama koje su nam strateški, ekonomski partneri i ne smije propustiti trenutak u kojem će početi i njihov oporavak.
Radivojac kaže da su mjere Vlade Republike Srpske iz domena fiskalnih instrumenata, poput isplate minimalne plate i pokrivanja poreza i doprinosa privrednicima kojima je u vrijeme krize onemogućen rad, jedino što je sada moguće, imajući u vidu da su nam za korišećnje monetarnih instrumenata vezane ruke.
- Mi imamo Centralnu banku BiH zakovanu u prošlosti i na taj dio monetarne politike ne možemo računati, za razliku od, recimo, Srbije i Hrvatske. Zato se slikovito može reći da će se oni sa ovom krizom boriti sa dvije ruke, a mi sa jednom. Neke zemlje Evropske unije vjerovatno će štampati novac i uticati na visinu kamatne stope, a mi u BiH, što svojom, što tuđom voljom svega toga smo se odrekli i možemo samo da čekamo i vidimo šta će uraditi oni "sa obje ruke", pa da se mi sa ovom jednom prikačimo njima. To je jedino što je realno - kaže Radivojac.
Realnim smatra i zaduživanje u ovakvoj situaciji, nakon što je MMF već ponudio pomoć vrijednu stotine miliona maraka.
- I zapad će se zaduživati u ovoj situaciji i štampati novac da bi zadržali nizak nivo kamatnih stopa i tako će očuvati likvidnost sa kojom i oni sad imaju problema. Sredstva će obezbijediti veliki kreditori poput MMF-a i Svjetske banke, a mi se, ovako mali, ne možemo pojavljivati na nekom velikom finansijskom tržištu, jer će se tamo gurati mnogo veći od nas. Zato treba iskoristiti sva sredstva koja će nam buti dostupna i razmisliti o onome što već imamo, a to je superlikvidan bankarski sektor, iako banke još ne istupaju i važu situaciju, čekajući da vide koliko će sve ovo trajati - kaže Radivojac.
Napominje da je ova kriza specifična i da je ne treba porediti sa onom iz 2008.godine, pa se, samim tim, mora drugačije "liječiti".
- Kriza iz 2008. bila je isključivo posljedica ekonomskih djelovanja, naročito u tom anglosaksonskom dijelu svijeta, koja se prelila i na ostale zemlje. U ovoj krizi, zastoj u proizvodnji i potrošnji nastao je zbog drugačijih faktora, može se reći i višom silom. Nije stala potrošnja zato što nema potrebe za robom, već zato što je ljudima onemogućeno kretanje i okupljanje, pa samim tim i proizvodnja i potrošnja. Podsticanje potrošnje i održavanje malih i srednjih preduzeća u životu nama garantuje da bismo od avgusta ili septembra mogli da računamo na funkcionalan privredni sistem, jer je većina naših malih i srednjih preduzeća izvozno orijentisana. U tom kontekstu moramo držati korak sa okruženjem, prije svega sa Srbijom, Hrvatskom i Slovenijom, ali i Italijom, Austrijom i Njemačkom, jer smo za te zemlje vezani privrednom, pupčanom vrpcom i sa njima ostvarujemo više od 70 odsto spoljnotrgovinske ramjene. U trenutku kad se pokrene njihov privredni zamajac, moraćemo se i mi pokrenuti. Ranije nikako ne možemo, a ne bi valjalo ni da zakasnim - kaže Radivojac.
Vjeruje da bi posljedice krize mogle biti sanirane do kraja naredne godine i smatra ohrabrujućim što su zemlje poput Njemačke i Austrije najavile da će u oporavak privrede ubrizgati mnogo novca.
- Samim tim, ponovo će doći i do tražnje za robom i uslugama koju smo imali i prije pandemije. Ne treba zaboraviti da zemlje EU neće tek tako dozvoliti da im konkurencija iz latinske Amerike i sa dalekog istoka, prije svega Kine, zaposjedne tržišta i nadomjesti većinu robe i usluga koje sad karakterišu EU, koliko god da se svijet u ovoj krizi pokazao kao globalno selo - kaže Radivojac.
Takođe tvrdi da je kriza pokazala da svako vodi računa samo o sebi i da je za nas najbolje rješenje zaokruživanje domaće priče i privrede.
- U prvim danima to je bilo gotovo šokantno, naročito u smislu izostanka reakcija EU kad je u pitanju situacija u Italiji. Ako nam to nije bilo dovoljno za nauk, onda ćemo svjedočiti nekoj drugoj krizi sve dok ne shvatimo da je naša najvažnija tekovina funkcionisanje sistema koji je samoodrživ. Kreirati takav sistem, uz funkcionalne podsisteme, najbolje je rješenje. U svakom slučaju, svijet će se nakon svega ovoga značajno promijeniti - kaže Radivojac.