latinica  ћирилица
21/05/2020 |  10:30 | Autor: SRNA

Tubić: Sve veća tuga zbog zločina bez kazne

U Republici Srpskoj je najviše zločina koji su bez kazne i majke 12 beba već gube nadu da će iko ikada biti kažnjen i odgovarati za smrt djece u inkubatorima, rekla je za Srnu Željka Tubić, sekretar Udruženja "12 beba" i majka, čiji je sin rođen 19. maja 1992. godine i zbog nedostatka kiseonika stradao nekoliko dana kasnije.
Željka Tubić - Foto: SRNA
Željka TubićFoto: SRNA

- Iako je prošlo 28 godina, bol za našom djecom nije manja, a tuga zbog činjenice da takav zločin bez presedana nije kažnjen sve je veća - rekla je Tubićeva povodom 22. maja, dana kada je prije 28 godina u Banjaluci umrla prva beba.

Ona je naglasila da je jedina utjeha to što se ovaj datum obilježava i što se kroz knjige i filmove prenosi i čuva istina o ovom strašnom porazu civilizacije, koja je dozvolila da dan za danom umiru tek rođena djeca.

- Strašno je kad znate da neko svjesno ide ka tome da ubija bebe u inkubatorima, koje ne mogu da dišu, ne daju im kiseonik. Onda se zapitate šta su ti ljudi sve bili spremni da urade ostatku našeg naroda - napomenula je Tubićeva.

Prisjećaju se tih bolnih dana na početku rata u BiH, Tubićeva je rekla da su se sve majke nadale da će nekome savjest da proradi i da će dozvoliti dopremanje kiseonika u Banjaluku.

- Kad se sjetim tog vremena sve je to u nekom magnovenju, kao da je to neki košmar, neki ružan san iz kojeg očekujete da ćete se probuditi i da će sve biti u redu. Sjećam se da su upućivani apeli u cijeli svijet i niko nije htio da nas čuje - ispričala je Tubićeva.

Ona je navela da je prva beba umrla 22. maja i da je pakao majki trajao sve do Vidovdana i probijanja koridora.

- Sad bi naša djeca imala 28 godina. To su jako teški trenuci, to se nikad ne može zaboraviti. Јa sam kao dijete ostala bez majke, ali ta tuga i nedostatak se nekako kanališe, ali kad se dijete izgubi što više vremena prolazi sve je gore i teže - rekla je Tubićeva.

Ona je dodala da su majke 12 beba u kontaktu, te da je prošle godine umrla jedna od njih, najmlađa, Živka Knežević.

- U Republici Srpskoj živi nas sedam, ostale su se razišle širom svijeta. Od nas sedam dvije su nedavno imale moždane udare - Grozda Rauš i Dušanka Đukelić. Dragica Komljenović, Dragoslava Јaćimović, Maida Ćuran, Milena Sandić i ja se redovno sastajemo i družimo - navela je Tubićeva.

Prema njenim riječima, rat ne bira i među bebama je bilo svih nacija, ali svaka majka osjeća isti bol.

- Sve smo u kontaktu putem društvenih mreža. Postale smo prijateljice, taj gubitak nas je zbližio. Lakše je kad jedna drugoj otvorimo dušu, jer se razumijemo - ispričala je Tubićeva.

Ona je dodala da je 22. maj uvršten u kalendar značajnih datuma u Republici Srpskoj, a da su majke 12 beba proglašene civilnim žrtvama rata.

Tubićeva je rekla i da će sutra u Banjaluci biti služen parastos i položeni vijenci na spomenik 12 beba, ali da će to zbog situacije izazvane virusom korona biti mnogo skromnije nego prethodnih godina.

U bolnici u Banjaluci 22. maja umrla je prva beba zbog nestašice kiseonika jer tokom borbi u građanskom ratu u BiH srpskih jedinica protiv muslimanskih i hrvatskih snaga za koridor kod Brčkog, SAD i ostale zapadne zemlje nisu dozvolile dopremanje humanitarne pomoći vazdušnim putem zapadnom dijelu Republike Srpske.

Do 19. juna 1992. u Banjaluci je umrlo 12 beba, koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice, jer ne postoji cilj kojim će ikad iko moći da opravda korišćenje takvog sredstva.

Slađana Kobas, rođena 18. juna 1992. godine, jedina je preživjela beba u periodu od 22. maja do 19. juna 1992. Zbog nedostatka kiseonika ozbiljno joj je bilo narušeno zdravlje, pa je imala trajno oštećenje vida, mozga i pluća, a kasnije se bezuspješno borila sa rakom kostiju. Slađana je preminula 9. februara 2006. u 13. godini.

Četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.