Obilježeno 28 godina od stradanja Srba u Bradini kod Konjica (VIDEO)
Bradina nadomak Konjica! Oaza mira, porodičnog i domaćinskog života sve do kobnog 25. maja 1992. godine!
Od tada - sinonim srpskog stradanja, nestanka, bola i tuge! Združene muslimansko – hrvatske vojne i paravojne formacije, njih više od 3.000, u nebranjeno naselje upale su u majsko predvečerje. I život u Bradini trajno prekinule! 48 mještana zvjerski likvidirali.
Ostale - žene, djecu starce u konjičke logore protjerali! Mirjani nisu dozvolili da teško ranjenom i premlaćenom suprugu Nedjeljku pomogne. Gledala je kako ga tuku metalnom šipkom. Dan kasnije pronašla ga na zgarištu porodičnog doma.
- Kada sam došla kući našla sam supruga mrtvog. Tu gdje smo ga ostavili, metak mu je prošao kroz srce, glava bila rasječena. Pored njega, vidjela sam beživotna tjela još nekoliko lica - rekla je Mirjana Kuljanin, supruga ubijenog u Bradini.
I opet su Mirjanu u logor odveli. U zloglasnu Musalu. Djecu sedmogodišnjeg sina i petogodišnju kćerku u sabirni centar u mjesnoj školi. Tamnovala je Mirjana mjesec dana. Izvodili je zločinci na strijeljanje, pa vraćali. Za to vrijeme po zgarištu spaljenog sela skupljali su Bradinjani ubijene rođake. I sahranjivali ih u porti spaljene Crkve.
Na mjestu masovne grobnice, danas spomen - obilježje sa 88 uklesanih imena - Kuljanina, Gligorevića, Mrkaja, Đorđića, Draganića...
Stradalnici koje bezdušni neprijatelj nije usmrtio u prvom naletu, ubijao je i kasnije.
Djecu tek u život zakoračilu, starce u osmoj deceniji... 22 Srba umorili su zločinci u konjičkim mučilištima Musala i Čelebići.
I "ubili" su i Bradinu! U njoj, od prijeratnih oko hiljadu Srba, staračke dane provodi tek dvoje.
86-ogodišnja Milka – siroče i logoraš Drugog svjetskog rata - golgotu posljednjeg, izbjegla je samo zbog toga što zlokobnog dana u Bradini nije bila. No, kao prvi povratnik iskusila je mirnodopsku golgotu.
U obnovljenom hramu, koji se uzdiže iznad zatrvenih ognjišta i ruševina koje su nekada bile dom, tamjan zamiriše samo jednom godišnje. I tada ga nadjača zapara zemlje krvlju natopljene, suze i jecaji...
Ipak episkop Dimitrije, pozvao je prisutne da utjehu pronađu daleko od mržnje.
- Mržnja ne izjeda samo one koje bismo ne daj Bože mrzili, nego i nas same. Tako su jevanđelje i Hristova žrtva ali i ovakvi strašni događaji uvijek poziv na jedno raspijeće naše savjesti - ističe Dimitrije, episkop zahumsko-hercegovački i primorski.
A gdje je savjest drugih. Ako je zlikovci i nisu imali, zašto je nema ni pravosuđe, pitaju iz Udruženja logoraša.
- Činjenica je da niko nije odgovarao. Mi Srbi jedino možemo da se nadamo u Boga i u vjeru da će jednog dana doći pravda na vidjelo i da će zločinci koji su ovo uradili biti izvedeni pred lice pravde - izjavio je Anđelko Nosović, predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske.
Pred sarajevskim licem "pravde" skoro tri decenije kasnije, vodi se krivični postupak protiv 13 optuženih zločinaca.
Za godinu koliko suđenje traje, sarajevski "pravednici" uspjeli su da saslušaju tek deset od najavljenih skoro 200 svjedoka.
I svako svjedočenje bilo je potresnije od prethodnog o zatiranju srpske Bradine.