Godišnjica zločina u Surdulici gdje je ubijeno i 15 izbjeglih iz RSK
U noći između 30. i 31. maja 1999. godine ubijeni su Bosiljka Malobabić /53/ i njena djeca Milena /20/, Rade /19/ i Milenko /16/, Mila Slijepčević /90/, Dušan Manojlović /72/, Milica Manojlović /77/, svi izbjegli iz Sjenička kod Karlovca.
NATO avijacija ubila je i Slavka Popovića /60/, Đorđa Pavkovića /45/ i Danicu Malešević /61/ iz Krnjaka, Napijala Dragića /70/ iz Vojnića, Bogdanku Јanjanin /74/ iz Vrgin Mosta, Petra Budisavljevića /60/ iz Vrhovine, Radu Žigića /52/ iz Korenica i Milanka Vučkovića /65/ iz Duge Rese.
U obližnjem staračkom domu ubijeni su Stana Rašić /66/ iz Vranja, Bosna Milanović /68/ i Stamen Rangelov /61/ iz Surdulice, te Desanka Veličković /67/ iz Vladičinog Hana.
Dijelovi tijela ubijenih Srba iz RSK izvlačeni su nekoliko dana iz ruševina i skupljani sa okolnih stabala, te je vršena rekonstrukcija radi identifikacije po pripadnosti određenoj osobi do prepoznatljivosti.
Međutim, dejstva bombardovanja su bila toliko razorna da je kompletno uništen anatomski sastav kako čvrstih tako i mekih tkiva za nekoliko tijela zbog čega su, uprkos upornosti i želji patologa ostali neidentifikovani Milica Manojlović i braća Rade i Milenko Malobabić.
Posmrtni ostaci izbjeglica sahranjeni su na Masuričkom groblju u Surdulici, daleko od njihovog zavičaja u Lici i na Kordunu, koji su napustili u avgustu 1995. godine u akciji "Oluja", a gdje ih UN nije zaštitio iako se radilo o zaštićenom području.
Za oteti zavičaj i izgubljene živote izbjeglica iz Like i Korduna i staraca iz Srbije niko nikada nije odgovarao, napominju iz "Veritasa".