Ilidža pamti svoje junake - više od 250 saboraca na pomenu doktoru Laziću u Nišu

- Naš komandant veze Vaso Јeremić bio je teško ranjen. Bukvalno je bio mrtav donesen. Doktor Laza mu je razvrnuo pluća, gurnuo je ruku u grudi, stiskao srce i naživo mu je vratio život. Ni on sam nije mogao da vjeruje, ali jednostavno, pošto su bili i dobri drugovi, rekao je "Nećeš mi Vaso otići, ja ću te spasiti". Mi smo govorili, ako ti Bog malo pomogne a doktor Laza te dočeka, znači bićeš spašen - ovako govori Goran Šehovac, predsjednik Skupštine organizacije "Ilidžanski borac", jedan od 250 veterana koji su došli u Niš iz Republike Srpske da na Vidivdan na niškom Novom groblju odaju počast doktoru Laziću, koji je kao ratni hirurg dobrovoljac, devedesetih godina prošlog vijeka, tokom tri godine na prvoj liniji foronta, u ratnoj bolnici u Republici Srpskoj, spasio nebrojeno mnogo života.

Oni su tiho, u mimohodu palili svijeće i ljubili nadgobnu ploču vječne kuće doktora Laze, kako su ga svi zvali, a potom su prisuvovali opijelu.

Šehovac kaže da je doktor Lazić radio na prvoj liniji fronta i da je pomagao ranjenicima i kada nije bilo anestezije, osnovnog medicinskog materijala i osnovnih uslova.

- U odbrani svoga naroda, mi koji smo stajali u rovovima i jurišali, nismo imali kompromisa ali ni dileme. Znali smo da naši preci i potomci očekuju od nas, a da li ćemo dočekati slobodu, to zavisi od Boga i doktora Miodraga Lazića, našeg Laze u bolnici Žica. Ako Bog imalo pripomogne, dr Lazić će spasiti. Čast srpskim ljekarima iz Sarajeva koji su ostali sa nama u tom grotlu krvi, muke i časti, ali ti si Lazo bio svjetionik. Iz Niša gdje mnogi tvoji sugrađani nisu ni znali da u Sarajevu ima više Srba nego u Nišu, došao si da pomogneš, da nam krpiš poderana tijela a bogami i duše. Došao si na dva dana a ostao tri godine, ostao si do kraja Lazo, do pobjede - rekao je Šehovac.

On je dodao da su narod, vojska i dobrovoljci odbranili Republiku Srpsku a da se dr Laza vratio u Niš "da priča i piše" o njima.

- A mi smo se povukli u ove bare i vojne poligone da ližemo svoje rane, prepričamo ratne uspomene i gradimo sebi novi grad. Grad u kojem nećemo biti izbjeglice, ratni profiteri i poraženi. I hvala Bogu napravili smo Istočno Sarajevo i Istočnu Ilidžu. I tu te nismo zaboravili, Ilidža pamti svoje junake. Potomcima i sumnjičavima smo prepričavali kako si ranjeniku rukom stiskao srce da proradi, i ono proradi. Kako si operisao po tri ranjenika odjednom. Kako si radio sa nogom u gipsu i po 36 sati neprekidno. Zato su ti junaci igmanske, vogošćanske, rajlovačke, ilijaške brigade, sarajevsko-romanisjkog korpusa čitavog, sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i dodijelili orden kao najboljem među sobom, sa kojim smo bezbroj bitaka zajedno dobili, ovu zadnju nismo. Valjda, jer nismo bili zajedno. Ali ne brini dr Lazo, ono srce koje si rukom natjerao da radi kucaće za tebe dok je živ i jedan od nas a i poslije. Ti si Lazo u našim srcima. Neka ti bog dušu prosti, neka ti je laka zemlja, tvojoj porodici pun zdravlja - rekao je Šehovac

Slobodan Vuković - Vuk, kaže da ga je dr Lazić operisao dva puta i da je živ zahvaljujući njemu.

- Dva puta me dr Laza skrpio 1994. godine u maju i oktobru, poslao me za Beograd i hvala Bogu ostao sam živ. Da nije bilo dr Laze ne bi bilo mene ovdje. Kada smo čuli da je umro, bila je velika žalost. Nisu ljudi mogli da povjeruju, nije se to desilo, to je nemoguće, đe Lazo da umre, to je nemoguće, nema od toga ništa. Ali evo vidite kakva je ta korona bolest, najbolji odoše, nažalost. Mi dr Lazu poredimo sa Ilidžom. Laza je Ilidža, Ilidža je Lazo. Da nije bilo Laze, vjerovatno ni nas danas ne bi bilo ovdje - kaže Vuković.

Miroslav Lučić, nekadašnji borac a sadašnji predsjednik Skupštine grada Istočnog Sarajeva, kaže da su danas makar malo sebi olakšali jer nisu mogli da dođu kada je sahranjen doktor Lazić i kada je bilo 40 dana.

- Evo danas smo na Vidovdan konačno u Nišu na ovom groblju gdje je sahranjen naš dr Laza i sigurno da smo svi puni emocija. Svako od nas ko je bio u prilici da bude sa dr Lazom, dok je bio sa nama u bolnici Žica, ne može ni sva svoja osjećanja da iskaže, pokušavamo makar malo da mu uzvratimo za ono što je uradio za naše ranjenike jer je spasio mnoge živote, mnogo ljudskih udova, ali i duša. Trudićemo se da kao njegovi saborci sačuvamo sjećanje na njega i da nam on bude na neki način vodilja za dalje u životu, kao i za gereacije koje dolaze poslije nas - rekao je Lučić.

Dr Laza mi je kupio čizme jer sam po snijegu išla u cipelama

Ratni vojni invalid Mila Štakav iz Ilidže, koja je poslije ranjavanja prešla u bolnnicu Ilidža da radi sa dr Lazićem, sjeća se kako joj je doktor poklonio čizme jer je po snijegu išla u cipelama.

- Danas sam emotivna, čini mi se da su mi se sve rane otvorile koje nosim iz naše Istočne Ilidže i Srpskog Sarajeva. Zime 1992/1993. godine došla sam zimi na posao, nisam imala čizme a snijeg je bio dubok. Јa se otresam ispred bolnice kad ide dr Lazić - "Јao bre Mila, snijeg je a ti u cipelama". Rekoh - "ja nemam čizme". On kaže: "Kad odem u Niš ja ću ti kupiti". I dr Lazo je otišao u Niš u februaru, u međuvremenu mu je suprug poginuo. Kada se vratio, predaje mi saučešće i predaje mi čizme iz Niša, broj 39. Donio ih je iz Niša - priča Mila na ivici suza.

Zastava porodici

Šehovac je kćerki dr Lazića Nini Vujošević, koja je sa članovima najuže porodice prisustvovala opijelu, uručio zastavu boračke organizacije "Ilidžanski borac, koja je donesena iz Јerusalima.

- Ova zastava je bila u Јerusalimu, ležala je na Isusovom grobu, ležala je u Vitlejmu na mjestu Isusovog rođenja gdje je na četiri jezika parastos bio za sve ilidžanske borce. Na četiri jezika pročitana su imena 1.064 boraca. Ovu zastavu smo blagoslovili, ja sam je lično odnio i želja nam je da je u čast zdravlja porodice Lazić, njegove unučadi, poklonimo Nini. Da je čuvaju njena djeca, da znaju ko je deda bio, da je bio veliki čovjek i ova zastava puno vrijedi - rekao je Šehovac.