Naučnici otkrivaju: Šta bi moglo dovesti do izumiranja čovječanstva

Situacije koje bi mogle dovesti do izumiranja ljudske vrste naučnici nazivaju egzistencijalnim rizicima.

Egzistencijalni rizik različit je od onoga što bismo mogli nazvati "redovnom" opasnošću ili pretnjom, objašnjava Luk Kemp, naučni saradnik u Centru za izučavanje egzistencijalnih rizika na Univerzitetu u Kembridžu, koji proučava istorijske civilizacijske kolapse i rizike koje predstavljaju klimatske promjene današnjice.

- Rizik u tipičnoj terminologiji treba da bude sastavljen od opasnosti, ranjivosti i izloženosti - izjavio je Kemp za Lajv sajens.

Nuklearni rat

Kao primjer broj jedan, Kemp navodi nuklearni rat, koji su istorija i popularna kultura utisnuli u našu svijest kao jedan od najvećih potencijalnih rizika za opstanak ljudi. Naša ranjivost na ovu prijetnju raste ako zemlje proizvode visoko obogaćeni uranijum i ako političke tenzije među narodima eskaliraju. Ta ranjivost određuje našu izloženost.

Kao što je slučaj sa svim egzistencijalnim rizicima, ne postoje dostupne i precizne procjene koliko bi zemaljskog stanovništva mogla da eliminiše nuklearna oluja. Ali očekuje se da bi efekti velike nuklearne zime - period zamrzavanja i ograničene proizvodnje hrane koja bi uslijedila nakon rata izazvana dimnom nuklearnom maglom koja sunčevu svjetlost blokira da prodre na Zemlju - bili teški.

- To bilo bi potpuno strašno i moglo bi dovesti do smrti velikog sloja čovječanstva. Ali izgleda malo vjerovatno da bi to samo po sebi dovelo do izumiranja - rekao je Kemp.

Pandemija

Zloupotreba biotehnologije je još jedan egzistencijalni rizik kojim se bave naučnici. Јedna od zloupotreba posebno zabrinjava naučnicu Kasisi Nelson, a to je zloupotreba biotehnologije za inženjering smrtonosnih patogena koji se brzo šire.

Kao jedan od vođa tima za biološku sigurnost na Institutu za budućnost čovječanostva na Univerzitetu Okford, Nelsonova istražuje pitanja biološke sigurnosti s kojima se suočava čovječanstvo, poput novih zaraznih bolesti, pandemije i biološkog oružja.

Patogen posebno dizajniran da bude zarazan i smrtonosan može biti daleko štetniji od prirodnog i potencijalno može usmrtiti veliku količinu zemaljskog stanovništva u ograničenom vremenskom roku.

Ali uprkos strahu koji bi mogao da se stvori, naročito u našem trenutnom pandemijskom svijetu, ona vjeruje da je vjerovatnoća da će se to dogoditi mala. Ipak, veličina potencijalne prijetnje održava pažnju istraživača o ovom riziku.

Klimatske promjene

U vrhu liste egzistencijalnih rizika su i klimatske promjene koje su već dovele do opadanja i izumiranja mnogih vrsta na planeti. Prateće pojave klimatskim promjenama - nesigurnost u snabdijevanju hranom, nestašica vode i ekstremni vremenski događaji, postaju sve opasnije za opstanak ljudi.

Međutim, Kemp opisuje klimatske promjene kao "egzistencijalni multiplikator rizika" na globalnoj skali, što znači da one pojačavaju druge prijetnje opstanku čovječanstva. Navodi da bi nestašica hrane ili vode pojačala međunarodne tenzije i pokrenula nuklearne ratove sa potencijalno ogromnim ljudskim žrtvama.

Ovakav način razmišljanja naglašava međusobnu povezanost egzistencijalnih rizika. Kao što je Kemp nagovijestio, malo je vjerovatno da bi masovni događaj izumiranja prouzrokovala jedna nesreća poput nuklearnog rata ili pandemije. Umjesto toga, istorija nam pokazuje da većinu civilizacijskih kolapsa pokreće nekoliko isprepletenih faktora.

Katastrofalan događaj mogao bi ostaviti samo nekoliko stotina ili hiljada preživjelih na Zemlji, što bi dovelo u pitanje održivost čovječanstva. S druge strane, kolaps bi mogao izbrisati samo dio čovječanstva, ali posljedično pokrenuti globalnu nesigurnost i sukob i umanjiti našu otpornost na druge prijetnje.

- Ne govorimo o jednoj ideji kako bi izgledalo izumiranje ili kako će se ono odvijati. To je nijansiranije od toga - objasnio je Kemp.

Vejštačka inteligencija

Postoji i drugi ugao - egzistencijalni rizik za čovječanstvo ne mora nužno da ugrozi naš opstanak. Egzistencijalni rizik može biti onaj koji umanjuje naš potencijal kao vrste - bilo da je to naša sposobnost da postanemo rasa u svemiru ili da dostignemo određeni nivo tehnološke dominacije.

Inteligentni roboti, nehotično oslobođeni stega, mogli bi nametnuti široki nadzor ljudi inadmašiti nas i fizički i psihički.

Јedan istaknuti rizik koji se uklapa u ovu kategoriju je vještačka inteligencija. Istraživači smatraju da bi inteligentni roboti, nehotično oslobođeni stega, mogli nametnuti široki nadzor nad ljudima i mogli bi nas nadmašiti i fizički i psihički. To bi uzurpiralo našu dominaciju na planeti i moglo bi fundamentalno izmijeniti predstavu o tome šta znači biti čovjek.

Čovječanstvo po sebi

Ma koliko pomenuti rizici bili šaroliki, svi imaju zajednički imenitelj - ljudi određuju njihov potencijal da se ostvare. Sabin Roman, naučni saradnik u Centru za proučavanje egzistencijalnih rizika, modelira evoluciju i kolaps u društvu gledajući na prošle civilizacije, uključujući i Rimsko carstvo.

On smatra da se većina egzistencijalnih rizika "stvara" i da su ukorijenjeni u društvima i sistemima koje društva proizvode. Prema njegovom mišljenju, težnja čovjeka za stalnim rastom dovodi do eksploatacije, planetarnog uništenja i sukoba. Ironično je da to samo povećava neke od najvećih prijetnji sa kojima smo danas suočeni, kao i našu ranjivost.

- Ako zapravo želimo nešto promijeniti, vrlo malo realnog uticaja možemo imati na spoljne faktore. To je više naše unutrašnje funkcionisanje kao društva koje se može promijeniti - kaže Roman.