Spriječiti pretvaranje srpskog nacionalnog dobra u albansko
- Već imamo najavu da se vrši neka vrsta istorijskog inženjeringa, neka nova sinkretička istorija u kojoj Nemanjići nisu ktitori naših manastira nego neka izmišljena porodica Nimani - rekao je Milašinović, koji je pisac i ljekar.
Milašinović kaže da ima razloga za bojazan da se na Kosovu i Metohiji desi slično kao sa Svetom Sofijom u Turskoj koja je pretvorena u džamiju, te podsjetio da je crkva Bogorodica Ljeviška već bila pretvorena u džamiju, pa je vraćena u crkvu.
- Veoma strepimo šta će se dogoditi ako takozvana država Kosovo bude jednog dana punopravni član Uneska. I to je politizacija te organizacije. Zato insistiramo na tome da Unesko ne treba da se bavi političkim pitanjima i pokušavamo na svaki način da ubedimo sve u svetu da se taj politički deo izbaci - naveo je on.
On je za Sputnjik rekao da Srbija čini sve da samoproglašeno Kosovo ne postane član Uneska i time indirektno ostvari svoje političke ciljeve.
Prema njegovim riječima, osim apela, potrebno je uraditi i neke preventivne radnje da se to ne bi desilo, a da slučaj sa Svetom Sofijom može da pomogne da se ukaže svijetu šta može da se očekuje da se dogodi na Kosovu, ako lažna država postane član Uneska.
- To će nam pomoći u budućem ubeđivanju država, kada je reč o članstvu takozvanog Kosova u Unesko, da se njihov ulazak u tu organizaciju spreči, odnosno, da to bude paket opšteg dogovora - kaže Milašinović.
Milašinović smatra da se mora precizirati da su srpska kulturna dobra na Kosovu i Metohiji nacionalna dobra Srba.
- Važno je da se jasno kaže da su to nemanjićki manastiri i da oni nisu muzeji, već žive crkve - istakao je Milašinović.
Na pitanje da li je vrijeme nekog novog varvarstva ono u kojem se kulturno nasljeđe jednog naroda mora braniti i iznova dokazivati, čak i kada je pod zaštitom Uneska, Milašinović odgovara potvrdno, ali kaže da to nije univerzalno i kao primjer navodi Hilandar, koji prema Unesku pripada Grčkoj, ali to ne predstavlja problem jer nema pokušaja otuđivanja srpske istorije i duhovnosti.
- A kada je Kosmet u pitanju, radi se o nekoj vrsti zlonamjernosti koja služi unutrašnjoj politici. Kultura ovdje služi samo da bi se ostvarili politički ciljevi. Zato te ciljeve treba unaprijed predvidjeti i spriječiti - naglasio je Milašinović.
On smatra da je veoma bitno unaprijed prepoznavati i raditi preventivno jer, ako se ne zanemaruje svoja istorija i kultura, postoji šansa da se sačuvaju, ali, ako se to pitanje prepusti, onda ta šansa ne postoji.
Milašinović je napomenuo da su turske vlasti vješto pronašle neku vrstu rupe u zakonu koja se krije u Konvenciji Uneska o svjetskoj baštini iz 1972. godine da bi pretvorile Crkvu Sveta Sofija u džamiju, jer nije tačno određeno koju namjenu određeno kulturno dobro vrši i ispunjava, nego je prepušteno slobodnoj volji svih država.
On, ipak, smatra da nije sve izgubljeno, kada je riječ o angažmanu Uneska u slučaju Aja Sofije i da još ima nekih mehanizama za reagovanje, te podsjeća na apel generalnog direktora Uneska da Turska promijeni svoju odluku, jer je nije trebalo donijeti bez konsultacija sa lokalnim zajednicama, među njima i hrišćanske.
- I to je jedna od stvari na kojim može da se insistira. Drugo, može da se insistira da je u vrijeme upisa Sveta Sofija bila muzej. Dakle, sada nije isto što je bila u to vrijeme. I treće, onda kada se bude slao izvještaj /na svakih deset godina/ vidjećemo kako će sve to izgledati - smatra Milašinović.