Beograd ne zaboravlja velike sinove svog naroda
Јovovićeva je naglasila da je to trenutak velikog ponosa za porodicu, a i za sve Srbe koji žive u Argentini.
- Ako se otvore granice Argentine, zatvorene zbog pandemije, planiramo da već krajem decembra dođemo u Srbiju i Crnu Goru. Sa radošću ćemo zajedno da prošetamo Ulicom Blagoja Јovovića - rekla je Јovovićeva za "Večernje novosti".
Ona je navela da su njene dvije sestre, brat i ona, oduvijek znali za očevu duboku ljubav prema srpskom narodu, ali da su za njegove pucnje u Pavelića saznali 1998. godine, kada i svi drugi.
- Poslije posljednje posjete svom rodnom gradu Danilovgradu i, naravno, manastiru Ostrog, 1998. godine susreo se sa mitropolitom Amfilohijem koji mu je posavjetovao da o tome i javno progovori. Eto, tada smo i mi saznali za njegov herojski čin i bili smo ponosni što je to uradio naš otac - rekla je Јovovićeva.
Prema njenim riječima, porodica je razumjela razloge zašto sa njima nije pričao o pucnjavi na Pavelića 1957. godine.
- Želeo je da nas sačuva od nečeg što mi u malom uzrastu ne bismo mogli da razumijemo, ali smo iz očeve priče saznali za žrtve Јasenovca. Znamo za više od milion žrtava Srba, Јevreja i Roma, za najstrašnije tehnike mučenja i ubistava koje čovječanstvo nije do tada vidjelo. Čak i njemački nacisti su bili užasnuti tim zločinima i to mnogo govori - rekla je Јovovićeva.
Јovovićeva je navela da je saznanje o užasu koji je preživio srpski narod natjerala njenog oca na taj čin.
- Bio je svjestan da je njegov život u opasnosti i bio je spreman da položi svoj život za svoje bližnje i pravdu. A, nema veće ljubavi nego kada neko položi svoj život na oltar otadžbine i svog naroda. Bio je nadahnut podvigom velikih heroja našeg naroda Miloša Obilića, Gavrila Principa - rekla je Јovovićeva.
Ona je istakla da je njen otac neumorno i svakog dana govorio o srpskom narodu i da su malo puta vidjeli tako veliku ljubav.
- On je bio čovjek sa dubokim osjećajem patriotizma, poštovanja običaja i tradicije Bjelopavlića, čežnje za rodnim Danilovgradom i Kosićem, sjećanjima na rijeku Zetu, na jela koja nam je često pripremao. Na osnovu tih sjećanja i zapisa našeg oca sa sestrom Marijom pripremam knjigu koja će uskoro ugledati svjetlost dana - rekla je Јovovićeva, koja je studirala srpski jezik u Novom Sadu i Nikšiću.
Јovovićeva je navela da je svu ljubav prema Srbima njen otac Blagoje na mnogo načina prenio i na svoje četvoro djece.
- Svi smo kršteni u našoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Moja sestra Marija piše rodoljubive pjesme, nadahnute i djelom našeg oca. Trudim se da ih prevedem na srpski jezik. Član sam udruženja prevodilaca Argentine i prevodim sa srpskog na španski i engleski - izjavila je Јovovićeva.
Skupština grada Beograda juče je donijela odluku da Zagorska ulica u Zemunu od sada nosi ime srpskog patriote Blagoja Јovovića.