Hiljade vjernika ispratilo mitropolita Amfilohija; Sahrana u Podgorici (VIDEO)
Biblijske scene u Podgorici. Emocije koje su dostigle vrhunac, a suze u očima kao odraz ogromnog bola zbog smrti mitropolita koji je iz ljubavi nosio nadimak Đedo.
Na platou ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici ponovo su danas mitropolit Amfilohije i hiljade vjernika.
Ovoga puta vjerni narod je došao da dočeka zemne ostatke čovjeka koji im je bio zvijezda vodilja. A oko blaženopočivšeg mitropolita, sem naroda njegovi sveštenici koji su, zajedno sa njim, ispisivali novu istoriju Crne Gore, slobodnije i vjerujemo ljepše.
Јutros je u Cetinjskom manastiru služena zaupokojena liturgija nakon koje su zemni ostaci mitropolita ispraćeni ka Podgorici.
Mitropolija crnogorsko-primorska poručila je vjernicima koji se sabiraju radi ispraćaja blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija da se pridržavaju propisanih zdravstvenih mjera u borbi protiv virusa korona.
- Svjesni cjelokupne zdravstvene situacije, ali i ogromnog poštovanja koje je novoprestavljeni mitropolit uživao, još jednom apelujemo da se svi učesnici ispraćaja pridržavaju propisanih zdravstvenih mjera, da nose maske i drže distancu - navodi se u saopštenju Mitropolije.
Sutra će u 9.00 časova biti služena Sveta arhijerejska zaupokojena liturhija. Služiće je Njegova Svetost patrijarh srpski Irinej, uz sasluženje više arhijereja.
Nakon liturgije služiće opijelo, a potom će biti obavljena sahrana u kripti Sabornog Hrama u Podgorici što je i bila mitropolitova želja.
Mitropolit Amfilohija, upokojio se juče u 83. godini života od posljedica virusa korona.
U svijetu ostaje upamćen kao čovjekoljubac i bogoljubac i jedan od najvećih pravoslavnih teologa.
Važio je za jednog od najobrazovanijih episkopa u svijetu. Napisao je i preveo više od 20 knjiga. Govorio je grčki, ruski, italijanski, njemački i francuski, koristio se starogrčkim, latinskim i crkvenoslovenskim.
U Crnoj Gori obnovio je stotine hramova, izgradio Saborni Hram u Podgorici, vratio narod u crkve i naučio ga kako se vole i brane svetinje.
U krsnim hodovima sa desetinama hiljada vjernika mjesecima se borio protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojim se predviđalo otimanje imovine SPC.
Hrabar i nesutrašiv, a u isto vrijeme osjećajan i pravdoljubiv nikoga nije ostavljao ravnodušnim.
Bio je uzor i oslonac vjernicima SPC, ali i svim dobrim ljudima koji su u njemu prepoznavali toplinu i dobrotu čovjeka i duhovnika.
Njegov odlazak nenadoknadiv je gubitak ne samo za Mitropoliju nego za Srpsku pravoslavnu crkvu i njene vjernike.