latinica  ћирилица
07/11/2020 |  19:55 ⇒ 20:15 | Autor: RTRS

Raseljeni Srbi iz Dabra rodnu grudu ne zaboravljaju (VIDEO)

Dabar, selo nadomak Sanskog Mosta, u ratu porušeno, danas – samo djelimično obnovljeno a demografska slika ni približna prijeratnoj. Zajedničko, Srbima koji su se vratili na ognjišta te onima koji samo posjećuju rodnu grudu, je crvka Svetog Apostola i Јevanđelista Marka.
Dabar - Foto: RTRS
DabarFoto: RTRS

Na Dabarskoj visoravni iznad Sanskog Mosta živi samo 30 domaćinstava od prijeratnih pet stotina.

Raseljeni su Srbi iz ovog kraja na sve četiri strane svijeta ali rodnu grudu ne zaboravljaju.

- Više ovde volim provesti dan nego u Kanadi pet mjeseci. Vuče me, tu su rođena moja djeca tu sam ja rođen - rekao je Dušan Vokić iz Toronta, Kanada.

Crkva Svetog Apostola i Јevađelista Marka je obnovljena a u toku je izgradnja i parohijskog doma, koji će imati višestrku namjenu.

- To je jedini objekat ovdje gdje bi mogli da se okupljamo da možemo da nastavimo druženje kada završimo svetu liturgiju i kad se okupimo oko našeg hrama. Treba da imamo i prostor za sastanke, okupljanje i druženje - istakao je Alen Marić paroh sanski administrator parohije dabarske.

Ovaj kraj i njegovu obnovu, finansijski pomažu dobri ljudi. Među njima i Banjalučanin, Milorad Јanjetović, koji je i učestvovao u izgradnji hrama ali i kupio crkveno zvono. Ovaj put donirao je 45 ukrasnih sadnica. Kaže, njegovi preci živjeli su ovdje ali to je samo jedan od razloga.

- Pomogao sam mnoge crve i ljude koji nemaju jer sam sam ja bio siromah. Јa sam u ovo doba godine znao hodati bos i čuvati stoku, sad mi Bog dao da imam i kad imam ja dajem drugima i osjećam se sretan što im dajem - dodao je Јanjetović.

Među stablima u porti dabarske svetinje, zasađena je i sadnica Ginko bilobe, jedinog drveta koje je preživjelo Hirošimu. Za narod Dabarske visoravni ono ima posebnu simboliku.

- Mi koji odavde ovdje potičemo koji smo rođeni ovdje i naša djeca koja dolaze sigurno će opstati - smatra Đuro Crnomarković predsjednik Odbora za izgradnju parohijskog doma.

U školskoj zgradi obnovljenoj prije više od dvije decenije ne zvoni školsko zvono, jer djece u selu nema. Ipak malobrojni srpski povratnici ne gube nadu da ovaj kraj čeka bolje dane.