latinica  ћирилица
19/02/2021 |  10:04 ⇒ 10:04 | Autor: SRNA

Anđelković: Slaviti i dan srpske istorijske državnosti

Politički analitičar Dragomir Anđelković istakao je da je srpska državnost višeslojna i policentrična i da je tako treba i obilježavati, te da bi Srbi morali da praznuju i dan srpske istorijske državnost.
Dragomir Anđelković (Foto: mc.rs) -
Dragomir Anđelković (Foto: mc.rs)

- Svaka država praznuje Dan državnosti. Datum kada se obilježava njen "rođendan", kako se obično kaže, predstavlja najvažniji dan u njenom političkom kalendaru. Međutim, postoji problem kada je državni razvoj nekog naroda imao diskontinuitet, odnosno odvijao se na više državnih koloseka. To je slučaj sa Srbima koji su i u većem dijelu srednjeg vijeka imali više država.

Što je još važnije, poslije njihovog gašenja usljed turskog osvajanja te duge vladavine okupatora /već kako gdje ali u nekoj formi izvjesno vrijeme prisutne na svim našim prostorima/, srpski narod je sukcesivno obnovio svoju državnost u zaleđu Јadranskog mora /Crna Gora/ i u Podunavlju /Srbija/. U naše doba, uz izvjesna ograničenja, to je suštinski uspio da učini i u dijelu naših krajeva zapadno od Drine /Srpska/ - istakao je Anđelković u autorskom tekstu za politički magazin Pečat.

U skladu sa tim, ocijenio je Anđelković, normalno je da se prema svojim državama odnosi sa pažnjom čiji dio je i obilježavanje državnosti svake od njih, ali to nije razlog za zapostavljanje nacionalnih državnih temelja i istorijskog jedinstva svesrpskog prostora, što se, bez obzira na mnogo pozitivniji odnos prema Stefanu Nemanji, i dalje čini.

- Na Sretenje - značajan hrišćanski praznik - Srbi iz Šumadije su 1804. donijeli odluku da podignu ustanak. Tako je započeto trasiranje puta kojim su naši preci stigli do nastanka jezgra srpske države na teritoriji današnje Srbije /koju je ona zatim postepeno oslobađala/. Na Sretenje ali 1835. donesen je i prvi Ustav Srbije. Otuda, logičan je izbor tog datuma kao dana državnosti Srbije. Kao što je - bez obzira na sve politikanske kritike i antisrpske ispade izazvane postavljanjem njegovog monumentalnog spomenika - na mjestu i to što smo ponovo počeli da se odnosimo prema Stefanu Nemanji /1113.-1199./ i generalno dinastiji Nemanjića kako to doliči.

Stefan Nemanja je simbol srpske državnosti i istrajnosti našeg nacionalnog identiteta. I prije Nemanjića Srbi su imali čitav niz svojih država, koje su, kao na primjer Srbija pod vlašću velikog kneza Časlava - u nekim periodima bile vrlo snažne, ali su ipak uglavnom bile u vazalnom statusu u odnosu na Vizantiju ili neku drugu silu. Sa Stefanom Nemanjom otpočinje proces naše pune državne emancipacije, koji je rezultirao vekovnom nezavisnošću Srbije i, štaviše, njenim pretvaranjem u respektabilnu evropsku državu - naveo je Anđelković.

Ujedno, dodao je on, ubrzano se krenulo putem stvaranja autokefalne i dobro organizovane srpske crkve /1219/.

- Tako smo dobili instituciju koja je bila čuvar našeg nacionalnog identiteta u vremenima kada smo dospjeli pod vlast Osmanlija te izgubili svoju državu. U takvim okolnostima nacionalna Crkva i kult narodnih vladara loze Nemanjića, održali su u Srba ideju državnosti i identitetske specifičnosti, te su bili ne samo prepreka za asimilaciju već i generatori državne obnove. I to koliko u Srbiji toliko i u Crnoj Gori, gde su ti procesi uzeli maha - istakao je Anđelković.

Prema njegovim riječima, Stefan Nemanja predstavlja međaš srpske istorije, koji je imao ključnu ulogu ne samo u vezi sa usponom srpske državne i nacionalne misli, već i njenim očuvanjem u nepovoljnim okolnostima.

- Tako je bilo u prošlosti, tako je i danas kada je srpski nacionalni i državni prostor ponovo podijeljen te se odvijaju sistematski procesi identitetske erozije našeg naroda. Stefan Nemanja i Nemanjići, uz SPC koja je sa njima bila i ostala nerazdvojno povezana, imaju svesrpsku duhovnu integrativnu ulogu. Oni su simbol našeg nacionalnog jedinstva. Stoga, više je nego pohvalno što se sada radi na stvaranju njegovog sekularnog "kulta'"/što se sa važnim istorijskim ličnostima koje se doživljavaju kao očevi osnivači države radi i u najrazvijenijim zemljama/.

Ali, sve to ipak nije dovoljno. Prvo, Srbi su imali značajne /na mah i nezavisne/ države i prije Nemanje, koje su u našem obrazovnom, medijskom i kulturnom sistemu potpuno zapostavljene. Drugo, iako su Nemanjići uspjeli da ujedine srpske primorske zemlje u cjelini a zagorske istočno od Drine, zbog sve veće uloge Ugarske, vjerskih razlika ali i značajnih lokalnih državotvornih tendencija, srpski prostori zapadno od te rijeke /Bosna/ nastavili su samostalan državni život - naveo je Anđelković.

Osim u pojedinim periodima i to u vezi sa nekim perifernim krajevima /uz Drinu ili uz Savu/, dodao je Anđelković, Nemanjići nisu vladali srpskim bosanskim zemljama /doduše drugačije stoje stvari sa teritorijama koje se sada nazivaju Hercegovinom a bile su u sastavu njihove države/.

Prema njegovim riječima, polazeći od toga Srbija, ali i Republika Srpska konačno moraju da posvete dužnu pažnju i srpskim vladarima srednjovjekovne Bosne.

- Oni su bili naši a ne tuđi. A to zaboravljamo ili tačnije, to su nam kao model ponašanja nametnuli titoisti koji su sistematski, uključujući i prekrajanje istorije, radili na razaranju srpskog nacionalnog i državnog prostora. No, njihovim savremenim /tzv. drugosrbijanskim/ izdancima ali i našim regionalnim oponentima, iz njihovog ugla nažalost, razne povelje bosanskih vladara kao i brojni drugih istorijski izvori, ne idu u prilog. Taj materijal svjedoči da je srednjovjekovna Bosna bila srpska država. Za nas ta važna baština mora da bude nacionalni orijentir - naglasio je Anđelković.

On je dodao da bi Beograd i Banjaluka u što skorije vrijeme morali da dobiju spomenike najznačajnijem među njima, kralju Tvrtku Prvom Kotromaniću, koji se i titulisao prije svega kao "kralj Srba".

- Tek poslije toga nabrajane su zemlje kojima je neposredno vladao /Bosna, Primorje, Humske zemlje/. To sve mora jasno i glasno, a ne stidljivo kao što je to sada slučaj, da bude dio naših prosvetnih programa ali i generalno svega onoga što čini sadržaj državnog "ideološkog aparata" /raznovrsnih mehanizama za ubjeđivanje građana pod kontrolom vlasti, koji u svakoj zemlji postoje/ - naglasio je Anđelković.

On je ukazao da je važno da se posveti mnogo veća pažnja srpskim državama iz ranijeg perioda.

- Na prvom mjestu je tu Duklja koja je u jednom razdoblju bila najmoćnija srpska zemlja. Politički je svrsishodno tu posebnu pažnju posvetiti Bodinu za koga se smatra da je bio prvi srpski kralj /mada se i njegov otac Mihajlo u tom svojstvu pominje u nekim papskim dokumentima/. Beograd bi morao da dobije njegov spomenik dok moraju da postanu mnogo zastupljenije ulice srpskih gradova sa nazivima po državnim poglavarima iz dukljanske dinastije Vojisavljevića ali i drugih srpskih vladarskih loza - ocijenio je on.

On je naveo da je prva poznata srpska dinastija Vlastimirovića, koja je vladala od sedmog do 10. vijeka. Posljednji srpski vrhovni knez iz te moćne porodice bio je Časlav koji je poginuo u borbi za Mađarima koji su u to vrijeme pustošili širom Evrope.

- Poslije njegove smrti srpski državni prostor je trajno podijeljen i tako je ostalo do danas. Otuda, kao što je Nemanja na jedan način kamen međaš srpske istorije, Časlav je to bio u drugom pogledu. Ali nije doživio neuspjeh zato što je bio nemoćan. Naprotiv! Samo mu sudbina nije bila naklonjena. Časlav zaslužuje takođe da dobije ozbiljan spomenik, bilo samostalno ili kao dio kompozicije posvećene prvoj srpskoj dinastiji koja je imala i druge istaknute predstavnike - smatra Anđelković.

On je naglasio da bi sve ovo trebalo na argumentovan /jer Srbi za razliku od Hrvata i drugih naroda u našem okruženju ne moraju da izmišljaju istoriju/, ali i popularan način da se pretoči i u muzej srpskog srednjeg vijeka.

- Neshvatljivo je da ga mi nemamo a imamo prošlost, dok oni koji je nemaju prave memorijale svojim lažima. Mi ne podižemo spomenike na koje imamo pravo a oni kradu tuđe velikane i njihova djela - konstatovao je Anđelković.

Takođe, Srbi bi morali, naglasio je Anđelković, da se odluče i za neki datum kada bi praznovali i dan srpske istorijske državnosti /nije lako odrediti iole tačan dan za to ali i ovako se širom svijeta u vezi sa tim radi o konvencijama a ne nečemu što je egzaktno/.

- Ne samo što je istorijski netačno već je i politički nedopustivo da se državnost Srbije i srpskog prostora vezuje isključivo za datume iz novije istorije. Moderna Srbija je jedan izdanak državnosti srpskog naroda ali, kao što znamo, niti je ona u prošlosti bila ograničena samo na njen prostor, niti je sve počelo od Sretenja.

Ono je važna karika u lancu srpske državne povijesti, ali ne i više od toga. To treba bolje da razumijemo i mi sami, a tim prije da višeslojno i uporno emitujemo tu istinu prema bližem i daljem okruženju. Samo tako, uz promišljeno uvažavanje prošlosti, grade se mostovi ka boljoj budućnosti. Kada su naši preci podizali Prvi srpski ustanak oni su svakako imali u vidu oslobođenje čitavog Srpstva. Naša državotvorna ideja nikada nije bila ograničena samo na prostor Srbije - naveo je Anđelković.

On je ocijenio da to Srbi moraju bolje da razumiju i poštuju i zbog predaka, i zbog potomaka.

- Praznici kao što je Sretenje, koje na pravi način tj. kao dio državotvornog mozaika treba slaviti, tu su da nas na to podsjete - zaključio je Anđelković.