Meksiko Siti nezaustavljivo tone

Prema najnovijim izvještajima i snimcima, nakon više vijekova neprestanog izvlačenja vode iz podzemnih slojeva, korito jezera na kojem je ovaj grad nastao postalo je sve više suvo, zbog čega su glinene ploče korita počele da pucaju nezaustavljivom brzinom.

Ova situacija ne ugrožava samo infrastrukturu grada, nego i snabdijevanje vodom miliona stanovnika.

Stručnjaci tvrde da, čak i kad bi se nivo podzemnih voda povisio, ne bi bilo nade za oporavak metropole.

Iako se još sredinom 20. vijeka prestalo sa ekploatacijom podzemnih voda, podaci i snimci govore da grad nastavlja da tone istom brzinom.

Stručnjaci su na području sjeveroistočnog dijela grada /i to na mjestu koje još nije urbanizovano i gdje donedavno nije bilo zabilježeno dlijeganje tla/ otkrili da i ta oblast tone brzinom do pola metra godišnje.

"Zbog konstantne težine ogromnog grada i neprestanog gubitka podzemnih voda, neizbježno dolazi do daljeg spuštanja tla. Posebno zabrinjava činjenica da tonu i one regije grada koje još nisu toliko opterećene urbanizacijom", upozorava inženjer geotehnike Edi Bromhed sa Univerziteta Kingston.

Naučnici su početkom 20. vijeka primijetili da grad tone brzinom od oko osam centimetara godišnje.

Do 1958. godine već je propadao 29 centimetara godišnje, nakon čega su gradske vlasti donijele odluku da se ograniči količina vode koja se crpi iz bunara u centru metropole.

Stopa spuštanja tla se nakon toga popravila, odnosno vratila na manje od devet centimetara godišnje, ali sadašnji snimci veće rezolucije pokazuju da u posljednje dvije decenije istorijski dio grada /centar/ tone brzinom od 40 centimetara godišnje.

Stručnjaci smatraju da bi se slojevi gline ispod grada mogli zbiti za 30 odsto, te da se, iako se to neće dogoditi za otprilike još 150 godina, ne može skoro ništa učiniti da se Meksiko Siti spasi.

Ne tonu svi dijelovi grada jednakom brzinom. Neka su područja već potonula ispod izvornog korita jezera, dok su druga ostala na nešto višem terenu.

Sve to dovodi do većeg rizika od intenzivnog pucanja površine, što može oštetiti infrastrukturu i prouzrokovati zagađenje zaliha vode.

Trenutno 70 odsto gradske vode za piće dolazi iz izvora podzemnih voda. Ako se ti izvori zagade, moglo bi doći do krize zbog nedostatka vode.

Bogatiji stanovnici grada mogu, za sada, sebi priuštiti preseljenje na manje ugrožena područja ili snabdijevanje vodom za piće sa drugih mjesta.

Ali, ako se ubrzo nešto ne preduzme, i ova bezbjedna područja mogla bi potonuti sa ostatkom grada, prenosi "Sajens alert".