Crkva Svetog proroka Ilije na Trebeviću proslavila krsnu slavu
Nakon svete liturgije i lomljenja slavskog kolača, uslijedila je litija oko crkve, a nakon toga je nastavljeno druženje okupljenih uz ručak i muziku.
Gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić podsjetio je da se od obnavljanja Crkve 1993. godine sedam dana po Ilindanu, narod sa ovog područja, ali i šire okuplja, zboruje, kumuje se crkvi, a potom slijedi i narodno veselje.
Ćosić ističe da dok je takvog zborovanja i okupljanja ljudi, uvijek će biti napretka i prosperiteta za ove krajeve.
On kaže da je ovo specifično područje koje se nalazi na tromeđi opština - Istočno Novo Sarajevo, Pale i Istočni Stari Grad, da je uvijek njedrilo dobre domaćine i ljude koji su sa ovog područja gradili i Sarajevo u periodu od 1945. do 1992. godine, a grade i danas Istočno Sarajevo.
- Ovo je prilika, kao i svake godine, da se sjetimo Stjepana Lučića koji je u najtežim vremenima u Drugom svjetskom ratu bio predsjednik opštine Pale i koji je nakon zločina ustaša u Palama, odlučio da ovdje organizuje narod. Na ovoj lokaciji, na Lukama je izgradio crkvu Svetog proroka Ilije koja je, nažalost, poslije Drugog svjetskog rata devastirana - podsjetio je Ćosić.
On je istakao da Crkva Svetog proroka Ilije na Lukama simbolizuje za ovaj narod nešto što je od davnina, sa koljena na koljeno prenošeno, a to je otpor ugrožavanju, ugnjetavanju i nekim lošim stvarima.
- Sada je ovo mjesto okupljanja, ljudi se sjećaju prošlosti, ali gledaju u budućnost i dobre stvari. U nadogradnji ovog komplesa, gradske vlasti će izgraditi spomenik Stjepanu Lučiću. Vidjećemo da li će biti bista ili spomenik u prirodnoj veličini, ali ćemo to uraditi kako bi generacije podsjećalo na čovjeka koji je ovo izgradio - napomenuo je Ćosić.
Mještanin Milovan Јevtović istakao je da je ovo značajan dan za ovaj kraj, a posebno selo Luke.
- Ovaj vjerski objekat dosta govori o vremenu u kojem je nastao, jer je bila potreba da ljudi mogu ovdje da obavljaju vjerske obrede - istakao je Јevtović.
Ova crkva brvnara podignuta je 1943. godine, a porušena 1955. godine. Gradnja je ponovo počela 1993, a završena je 1996. godine, kada je osveštao blaženopočivši mitropolit dabrobosanski Nikolaj.
Godine 1999. u porti crkve sagrađena je parohijska sala.