Pred Ankarom skupa zima
Turska, jedan od najvećih uvoznika gasa u Evropi, zavisi od gasovoda iz Rusije, Azerbejdžana i Irana, kao i od uvoza tečnog prirodnog gasa iz Nigerije i Alžira, te spot tržišta.
Ankara je imala četiri dugoročna ugovora o uvozu koji su istekli ove godine u ukupnom iznosu od 16 milijardi metara kubnih godišnje.
Turska je obnovila jedan od njih, sa Azerbejdžanom, dogovarajući trogodišnji ugovor o uvozu do šest milijardi metara kubnih godišnje, nakon isteka petnaestogodišnjeg ugovora za 6,6 milijardi metara kubnih, izjavila su dva industrijska izvora za Rojters.
Novi, kraći ugovor će biti za spot uvoz gasa sa cijenama indeksiranim prema italijanskom PSV čvorištu, za razliku od dugoročnih ugovora po sistemu "uzmi-ili-plati" sa cijenama indeksiranim prema nafti za koje Ankara želi postepeno ukidanje.
Zbog toga, Ankari preostaju tri ugovora - dva za uvoz iz državnog i privatnog sektora putem naftovoda iz ruskog "Gasproma" od po četiri milijarde metara kubnih, koji ističu na kraju godine, i jedan od 1,3 milijarde metara kubnih nigerijskog LNG-a, koji ističe ovog mjeseca.
Sastanak ruskog i turskog predsjednika prije dvije sedmice završen je bez dogovora o gasu.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin pokušao je da umiri Ankaru, rekavši da je od gasne krize u Evropi zaštićena isporukom kroz ruske gasovode. Ali Turska ima malo rezerve gasa na koje bi se mogla osloniti ako se razgovori oduže.
- Sav ugovorno dostupan gas iz Rusije, Irana i Azerbejdžana povučen je i korišten od sredine septembra - rekao je izvor iz turske industrije.
U prošlosti je Turska koristila LNG da dopuni skuplji uvoz preko gasovoda. Povećavši udio LNG-a u uvozu gasa za gotovo trećinu u poslednje dvije godine, Turska je svojim uvoznim partnerima sugerisala da skupi ugovori indeksirani prema nafti za gas iz gasovoda moraju postati konkurentniji.
Očekuje se da će plan za pokrivanje do četvrtine potrošnje otkrićem novih rezervi na Crnom moru od 2027. godine ojačati pregovaračku poziciju Turske.
Međutim, ove godine suša je smanjila hidroelektričnu energiju, čime su termoelektrane na praznom hodu ponovo stavljene u pogon, čime je povećana potrošnja Turske na očekivani rekord od 60 milijardi metara kubnih gasa, i to dok cijene u Evropi rastu.