Manastir Lelić u zavičaju Svetog Vladike Nikolaja Velimirovića (FOTO/VIDEO)
Velika je radost biti u kraju odakle potiče jedna takva ličnost poput Svetog Vladike Nikolaja, čije su Besjede i poučne misli bile sastavnica naših prvih emisija o vjeri pravoslavnoj, pa sve do danas.
Od roditelja Dragomira i Katarine rođen je na Tucindan 1881.godine kao najstarije od devetoro djece. Dobio je ime Nikola po Svetom Nikoli, krsnoj slavi Velimirovića.
Kršten je u manastiru Ćelije, tada parohijskoj crkvi sela Lelić. Njegov životni put započinje u ovom selu, smještenom na sjevernim padinama planine Povlen, nedaleko od Valjeva.
Osnovnu pismenost stekao je u manastiru Ćelije. Školovao se i vrijedno sabirao znanje u Valjevu i Beogradu, zatim u Njemačkoj, Švajcarskoj, Engleskoj i Rusiji.
Njegova djelatnost razvijala se u pravcima crkvenog, duhovno-pastirskog poslanja, misionarstva i bogoslovsko-književnog rada. Preživio je logor Dahau. Poslije Drugog svjetskog rata emigrirao je u Ameriku.
Tokom molitve u ruskom manastiru Sv. Tihona u Pensilvaniji upokojio se 18. marta 1956.godine. Sahranjen je u srpskom manastiru Sv. Save u Libertivilu, u predgrađu Čikaga, a odatle su njegove mošti prenesene u Srbiju 3. maja 1991.godine.
Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve u maju 2003.godine proglasio je za svetitelja Vladiku Nikolaja Velimirovića.
Ljudi se dijele na one koji čine dobra djela u ime Božije i na one koji to ne čine. Јedno od dobrih djela je podizanje bogomolja, svetih hramova. Kada je selo Lelić u eparhiji valjevskoj dobilo svoju prvu bogomolju?
- Zauzimanjem Sv. Vladike Nikolaja Velimirovića i njegovog oca Dragomira selo Lelić je dobilo crkvu. Gradnja crkve započela je 1927.godine, a završena je 1929.godine na njihovom porodičnom imanju. To je zadužbina Vladike Nikolaja. Kada pominje u svojim djelima velike zadužbinare, od Nemanjića i drugih koji su kroz našu istoriju podizali drevne svetinje i manastire, on na kraju kaže: "I moj otac Dragomir iz Lelića podiže crkvu u Leliću". Nikad sebi nije to pripisivao, već je govorio da je njegov otac podigao ovaj hram - izjavio je iguman manastira Lelić otac Georgije.
Manastirska crkva posvećena je Prenosu moštiju Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca. Ljetnji Nikoljdan, 22. maj je slava manastira Lelić.
Najznačajniji datum je 3. maj, dan Svetog Vladike Nikolaja Velimirovića, spomen na prenos njegovih svetih moštiju iz Amerike u otadžbinu.
Veliko sabranje naroda dešava se i na Preobraženje Gospodnje, 19. avgusta, kada se održava crkveno-narodni sabor, sjećanje na osvještanje crkve 1929.godine.
- Manastir je građen u moravskom stilu po ugledu na hramove iz okoline Ohridskog jezera. Građen je od materijala iz ovog kraja, cigle i sige. Neimari su bili Makedonci. U to vrijeme je i freskopisan, izgrađen je zvonik, narodna trpezarija. Kao parohijski hram služio je od 1929. do 1996.godine, kada je crkva u Leliću pretvorena u manastir - rekao je iguman manastira Lelić otac Georgije.
Lelić je muški manastir. Monasi dan započinju Јutrenjem i Svetom liturgijom, a završavaju Večernjom službom i molitvenim pravilom u svojim kelijama.
Osim bogosluženja, bratstvo manastira bavi se izdavačkom djelatnošću, pčelarstvom i proizvodnjom rakije, po čemu je poznat valjevski kraj.
Manastir Lelić je i mjesto hodočašća, gdje ljudi pronalaze utjehu i mir u molitvi i gdje dolaze na poklonjenje pred kivotom sa svetim moštima Vladike Nikolaja Velimirovića.
Olga Nenadović iz Ukrajine, udata za Srbina, majka četvoro djece od rane mladosti čita djela Vladike Nikolaja. To joj je, kaže, promijenilo pogled na život i svijet.
- Odavno čitam djela Vladike Nikolaja. Omiljena mi je knjiga "Molitve na jezeru". Dok je toplo vrijeme u manastir Lelić dolazim često, ali najviše zbog Vladike Nikolaja - izjavila je Nenadovićeva.
- Došli smo na hodočašće da obiđemo ove naše lijepe manastire i da se pomolimo Bogu, da nam očitaju molitve za zdravlje pored moštiju Sv. Nikolaja. Nadamo se da će nam dati iscjeljenje. Vjerujemo u Boga i obilazimo manastire - rekla je Nevenka Simatović iz Rume.
Sveti Vladika Nikolaj Velimirović umio je na jednostavan način da objasni mnoge životne situacije i probleme kroz svoje Besjede. Izdvojiću dio iz njegove Besjede "O pobjedi svijeta" - Svijet je prepun nevolja, muka, grobova i mirisa od truleži. Ko to sve može podnijeti? Samo onaj ko ima jako srce. A, jako srce ima samo onaj kome u srcu boravi Hristos."
- Nema teme u ljudskom životu o kojoj Vladika nije govorio i pisao. On je cijeli ljudski život na ovoj zemlji objašnjavao kroz Vaskrslog Hrista. Hristos je podnio žrtvu radi nas, radi svih ljudi. Kroz Vaskrslog Hrista i mi treba sve da podnosimo, i muke i patnje i nedaće, koje nas snalaze na ovoj zemlji. Živom vjerom da to nosimo i da se molimo da nam Bog uvijek dometne vjere u svim iskušenjima životnim - rekao je iguman manastira Lelić otac Georgije.
Hram u Leliću su ikonopisali i freskopisali otac i sin, Krsta i Rafailo Nikolić iz Lazaropolja, u Sjevernoj Makedoniji.
Nisu bili akademski umjetnici, nego su zanat izučili od starih srpskih ikonopisaca, čiji su bili potomci. Upečatljiva je fresko-kompozicija Strašnog Suda Božijeg na sjevernom zidu crkve.
- To je rijetko u našoj Crkvi. Ima neka manja kompozicija u manastiru Morača, ali ne znam da negdje u Srbiji i srpskoj crkvi postoji ovakva freska. Na jedan vizuelan način je prikazan Strašni Sud Božiji. I to ne treba da plaši nas ljude, nego da nam bude podsjetnik da budemo još bolji i da činimo još bolja djela za vrijeme svog života na zemlji - izjavio je iguman manastira Lelić otac Georgije.
Boraveći u Leliću sreli smo i rođake Svetog Vladike Nikolaja Velimirovića. Oni su poput svog slavnog pretka skromni i vrijedni ljudi, pobožni i vjerni Crkvi.
- Vladika Nikolaj mi dođe stric. On je naš svetac. Njegov sinovac Јovo bio je takođe vladika. Radila sam u firmi, sada sam u penziji i ne bih mijenjala život u Leliću - izjavila je Milojka Velimirović.
- Na mjestu gdje se on rodio sagrađena je crkva i sada se uređuje kompletno domaćinstvo Velimirovića. Tu će posjetioci moći da dođu i da se poklone na mjestu gdje je svjetlost dana ugledao Vladika Nikolaj - rekao je Veroljub Velimirović.