Navršilo se 30 godina od likvidacije Srba u Gospiću i okolini
Likvidirani su uglavnom viđeniji Srbi koji su bili lojalni novouspostavljenom hrvatskom režimu.
U tom periodu su, prema Veritasovim podacima, ubijena najmanje 124 lica srpske nacionalnosti, među kojima i 38 žena, od čega skoro polovina 17. i 18. oktobra. Među likvidiranima je i 10 bračnih parova.
Do sada su pronađeni i sahranjeni posmrtni ostaci 50 likvidiranih, dok se za ostalima još traga.
Sa likvidacijama srpskih civila bio je upoznat cijeli politički, vojni i policijski vrh hrvatske države.
Pripadnici ЈNA su krajem decembra iste godine pronašli 24 poluugljenisana leša srpskih civila u zoni razdvajanja sukobljenih strana.
Sa time su, preko poznatih svjetskih medija i humanitarnih organizacija, upoznati i predstavnici međunarodne zajednice, pod čijim "pritiskom" je tadašnji predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman naredio istragu o tim likvidacijama.
Iako su prikupljeni dokazi ukazivali na naredbodavce i izvršioce tih ubistava, slučaj je vrlo brzo stavljen "ad akta", a tijela ubijenih su iz primarnih premještani u sekundarne grobnice.
Tužilaštvo Haškog tribunala, ubrzo po osnivanju, vodilo je intenzivnu istragu o ovom događaju i slučaj je, prije nego je optužnica podignuta, ustupljen hrvatskom pravosuđu.
Županijsko državno tužilaštvo u Rijeci je u martu 2001. godine podiglo optužnicu protiv pet pripadnika hrvatske vojske i policije zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a teretilo ih se za bezrazložno hapšenje i likvidaciju najmanje 50 lica.
Pravosnažnom presudom Županijskog suda u Rijeci, iz marta 2003. godine, osuđeni su Tihomir Orešković, tadašnji sekretar Operativnog štaba u Gospiću na 15 godina, Mirko Norac, tadašnji komandant 118. brigade Hrvatske vojske na 12 godina i Stjepan Grandić, tadašnji komadant Druge bojne /puka/ na 10 godina zatvora.
Istom presudom sud je, u nedostatku dokaza, oslobodio Norca, Oreškovića i Ivicu Rožića za likvidaciju trojice Srba iz Karlobaga, koji su 25. oktobra 1991. godine odvezeni i ubijeni na lokalitetu Crni Dabar na Velebitu, dok je protiv Milana Čanića, zbog odustanka tužioca, sud odbio optužbu.
Međunarodne i domaće institucije i organizacije iz godine u godinu pitaju zašto nisu procesuirani i ostali pripadnici hrvatske vojske i policije za koje je "van svake sumnje" u tom sudskom postupku utvrđeno da su planirali, hapsili i učestvovali u likvidacijama gospićkih Srba, po komandnoj ili individualnoj odgovornosti.
Takvih je, navodi Veritas, više desetina, od kojih su neki i danas na visokim funkcijama i položajima u hrvatskoj vojsci, policiji i vlasti, kao što se to radi u drugim slučajevima i u drugim državama regiona.
Porodice likvidiranih gospićkih Srba posebno uznemirava i onespokojava saznanje da su sva trojica osuđenih već odavno na slobodi dok se, s druge strane, ništa ne preduzima u pronalaženju ostalih 74.
U gradu Gospiću je, prema popisu stanovnoštva iz 1991, živjelo 9.025 žitelja, među kojima je bilo 36 odsto Srba i tri odsto Јugoslovena.
Prema popisu iz 2011. godine, u tom gradu je živjelo 6.575 žitelja, bez oznake nacionalne pripadnosti.