Zaustaviti pravno nasilje u predmetima ratnih zločina nad Srbima
Porodice u otvorenom pismu ističu da objektivnost u suđenju i donošenju presuda najblaže rečeno ne postoji, već je jasno izražena pristrasnost na štetu srpskog naroda, što se posebno ogleda u broju podignutih optužnica i donesenih presuda protiv Srba.
- Među osuđenim Srbima nalazi se veliki broj boraca prve kategorije, odlikovanih najvišim vojnim i policijskim odlikovanjima u ratu, koji potpuno nevini leže u zatvorima samo zato što imaju časne zasluge u stvaranju Republike Srpske, a ovaj sud ih je osudio za udruženi zločinački poduhvat - ističu porodice.
Poručuju da je neophodno iskoristiti sva moguća pravna sredstva da se konačno stane na put takvom postupanju Suda BiH koji je svojim odlukama narušio sve pravne postulate, koji dovode do stigmatizacije srpskog naroda, što će imati nesagledive posljedice i uticaje na Republiku Srpsku i njen narod u cjelini.
Porodice osuđenih pripadnika Vojske i MUP-a Republike Srpske traže da se što hitnije započne sa procedurom izmjene Krivičnog zakona BiH, prije svega člana 4a. na način da se njime nedvosmisleno i precizno propiše da se on ne odnosi na krivična djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, imajući u vidu da su ova krivična djela bila propisana i u KZ SFRЈ, te se samim tim isključuje bilo kakva potreba za retroaktivnom primjenom zakona.
Јedan od zahtjeva porodica je da se ponovi postupak licima osuđenim za zločin protiv čovječnosti iz člana 172. Krivičnog zakona BiH i da im se prilikom izricanja presude primijeni materijalni propis koji je važio u trenutku izvršenja krivičnog djela, odnosno Krivični zakon SFRЈ.
Porodice traže da se kroz izmjene Zakona o krivičnom postupku BiH omogući efikasnija revizija i obnavljanje postupaka u predmetima ratnih zločina, u vezi sa novim okolnostima i činjenicama.
To se posebno odnosi na iznuđivanje i davanje lažnih iskaza svjedoka montirane optužnice, lažne svjedoke, svjedoke koji svjedoče i lažu pod pritiskom tužilaštva da ne bi bili procesuirani, ili one koji sklapaju sporazum radi dobijanja manje kazne, kao i zaštićene svjedoke.
Porodice zahtijevaju da SIPA i VSTS BiH istraže dosadašnje slučajeve davanja iznuđenih i lažnih iskaza, te da se svjedoci za koje postoje indicije da su dali lažni iskaz podvrgnu ispitivanju na poligrafu.
U pismu se apeluje da svi predstavnici srpskog naroda u institucijama BiH postignu jedinstvo prilikom donošenja novog Krivičnog zakona BiH čije bi odredbe zaštitile osnovna ljudska prava osumnjičenih, optuženih i osuđenih Srba pred Sudom BiH - pravo na pravično suđenje, a da institucije Republike Srpske obezbijede materijalnu i svaku drugu pomoć osuđenim Srbima i njihovim porodicama.
Porodice osuđenih pripadnika Vojske i MUP-a Republike Srpske za krivična djela ratnih zločina od Suda i Tužilaštva BiH podsjećaju da od momenta osnivanja Suda BiH u predmetima ratnih zločina postoji jasna selektivnost usmjerena isključivo u pravcu da se srpski narod prikaže monstruoznim, zločinačkim i u krajnjoj mjeri genocidnim, te da snosi sav teret proteklog rata što bi u konačnici dovelo u pitanje i samo postojanje Republike Srpske.
U prilog tome, ističu, ide činjenica da se za genocid isključivo optužuju Srbi, te ih je do sada optuženo čak 48.
- Postoje brojni dokazi koje smo dostavljali i javnosti i tom istom sudu da su iznuđivani iskazi u pojedinim predmetima koji su direktno uticali na donošenje osuđujućih presuda, da su vještačenja fingirana, a svjedočenja lažna - navode porodice.
Porodice pitaju "da li je moguće očekivati bilo kakvu objektivnost i nepristrasnost od sudija kao što su Šaban Maksumić, Davorin Јukić, Redžib Begić, Mirsad Strika, Mira Smajlović, Hilmo Vučinić, Mirza Јusufović, Halil Lagumdžija, DŽemila Begović i mnogi drugi za koje se zna da su imali udjela u zlostavljanju srpskih zarobljenika u ratnom periodu".
Tužilaštvo BiH, nakon odluke Suda u Strazburu u slučaju "Maktouf i Damjanović", najviše optužuje Srbe da su počinili zločin protiv čovječnosti, što Sud svesrdno odobrava samo iz prostog razloga da bi im se mogle izreći kazne iznad 20 godina zatvora.
Predmet koji je pravosnažno okončan protiv Nasera Orića i Sabahudina Muhića nalazi se u nizu eklatantnih primjera na koji način postupa pravosuđe na nivou BiH kada su žrtve Srbi.
Predsjedavajući vijeća Šaban Maksumić nije našao za shodno da Orića i Muhića kazni za svirepe likvidacije, a isto je potvrdio i predsjednik Apelacionog vijeća Tihomir Lukes, iako je i Haški tribunal potvrdio da postoje elementi krivične odgovornosti koje treba procesuirati pred domaćim pravosuđem.
O diskriminaciji srpskih žrtava pred pravosudnim institucijama na nivou BiH svjedoči i predmet Muhamed Šišić i drugi.
U ovom predmetu Sud BiH donio je oslobađajuću prvostepenu presudu, iako je i u samoj presudi utvrđeno da je 27. avgusta 1992. godine u mjestu Kukavice, opština Rogatica, izvršen napad na kolonu civilnog srpskog stanovništva i na na licu mjesta ubijeno najmanje 21 lice, a najmanje 39 pretrpjelo je teške tjelesne povrede. Većina žrtava bili su žene, djeca i starija lica.
Јedna u nizu skandaloznih odluka Suda BiH je i odluka da se Atif Dudaković brani sa slobode. "Ovu odluku nije potrebno ni komentarisati imajući u vidu težinu i monstruoznost zločina koja mu se stavljaju na teret", istakle su porodice.
Smatraju da Sud i Tužilaštvo BiH najblaže rečeno vrši diskriminaciju prema pripadnicima srpskog naroda retroaktivno primjenjujući teži zakon prilikom izricanja presuda. Prema Srbima se primjenjuje teži zakon, KZ BiH iz 2003. godine, a prema Muslimanima blaži zakon, KZ SFRЈ iz 1976. godine, za ista djela.