29/08/2011 | 16:08 | Autor: SRNA
SPOMEN-HRAM NA ŠARGOVCU: SЈEĆANjE NA ŽRTVE USTAŠKOG POKOLjA
Način na koji je masovno stradalo srpskog stanovništvo Donjeg Drakulića, kod Banjaluke, 1942. godine jasno govori da je to bio planirani zločin i da ima klasično obilježje genocida, rekao je ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (RS) Petar Đokić.
Đokić, koji je danas posjetio Spomen-hram Svetog velikomučenika Georgija u Donjem Drakuliću, posvećen nevinim srpskim žrtvama ustaškog pokolja koji se desio 7. februara 1942. godine, rekao je da su sve radnje koje su prethodile tom zločinu bile dobro isplanirane, da je čitav plan realizovan i na kraju završen masovnom egzekucijom stanovništva.
"Ovaj sveti hram svojevrsno je mjesto koje simbolizuje težak zločin i masovno stradanje srpskog stanovništva na području Drakulića 1942. godine kada je mučenički stradalo oko 2 300 civila, uključujući i oko 500 djece", rekao je Đokić novinarima u Banjaluci.
On je dodao da je danas sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve, zaduženim za upravljanje ovim područjem, razgovarano i o nastavku aktivnosti na izgradnji novog hrama na području naselja Šargovac u Banjaluci.
Hram u Drakuliću danas su posjetili i predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Nedeljko Mitrović i gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović kako bi još jednom podsjetili na zločin koji se desio nad srpskim stanovništvom ovog kraja.
Davidović je rekao da su ovo praktično hramovi-spomenici posvećeni stradalima sa ovog područja. "Nadam se da ćemo sa banjalučkom Turističkom organizacijom uspjeti da turiste koji dođu u Banjaluku dovedemo na ovo mjesto kako bismo im ispričali šta se dešavalo u istoriji ovog grada", istakao je Davidović.
Ustaše hrvatskog poglavnika Ante Pavelića ubile su 7. februara 1942. godine u banjalučkim selima Drakulić, Šargovac, Motike i u rudniku Rakovac više od 2 300 Srba, uključujući i 551 dijete. Oni su pobijeni u ovom krvavom piru koji je trajao od 4.00 do 14.00 časova, bez ijednog metka, sjekirama, noževima, krampovima i oruđem zvanim "srbomlat".
Pobijeni su svi Srbi koji su se zatekli u selu, osim Lenke Kuruzović, koja je sa svojih petoro djece uspjela da umakne ustaškom nožu.
Pokolj je organizovao ustaški komandant za takozanu Hrvatsku Krajinu Viktor Gutić, a predvodio ga je župnik banjalučkog samostana Petrićevac fra Miroslav Majstorović Filipović koji je nakon tog zločina postao komandant Јasenovačkih logora i prozvan "fra dijavolo".
U dokumentima, čak i onim iz ustaških izvora tadašnje Nezavisne Države Hrvatske navodi se da je zločin u ovim banjalučkim selima bio najveći pokolj učinjen u samo jednom danu. Zločin su počinile ustaše iz takozvanog Tjelesnog zdruga uz pomoć banjalučkih ustaša.
Da su ustaške vlasti pripremale podmukli pokolj Srba govori i činjenica da su nekoliko dana ranije izvršile popis seljana, uz obrazloženje da će svi koji se zateknu kod kuće u nedjelju, tog 7. februara 1942. godine, dobiti pomoć u hrani.