Linta predlaže Rezoluciju o genocidu NDH nad Srbima, Јevrejima i Romima
Uz podsjećanje na ustaško "konačno rješenje" srpskog pitanja, posebno je istaknuto da je ustaški genocid u NDH vršen na najbrutalnije i najsvirepije načine, uglavnom "ručno", koristeći 57 metoda ubijanja /noževi, maljevi, sjekire, specijalna sječiva od kojih je najpoznatiji "srbosjek" i drugo/.
Linta predlaže da Skupština Srbije zaključi da je genocid u NDH ravan po karakteru Holokaustu, da se od Hrvatske traži da prizna genocid NDH nad Srbima, Јevrejima i Romima, a od Hrvatske i BiH da dostojno obilježe mjesta tog zločina, izvrše ekshumaciju žrtava i daju materijalnu odštetu žrtvama i njihovim porodicama i vrate im imovinu.
U rezoluciji treba da bude navedeno i da je NDH bila jedina zemlja tokom Drugog svjetskog rata u kojoj su postojali koncentracioni logori za djecu.
Prijedlog je da se od Hrvatske traži da zabrani upotrebu ustaških simbola i pjesama, te da novom muzejskom postavkom u Јasenovcu pokaže cjelovitu istinu o genocidu.
Linta u tekstu rezolucije predlaže da Skupština Srbije zaključi da su zločini ustaša nad Srbima, Јevrejima i Romima tokom Drugog svjetskog rata u NDH smišljen, planiran i počinjen genocid kako je definisano Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju genocida, usvojenom UN iz 1948. godine.
Osim toga, predlaže i Skupština Srbije obavezuje Vladu Srbije da u roku od tri mjeseca poslije usvajanja rezolucije odredi 10. april za Dan sjećanja na genocid nad Srbima u NDH.
Takođe, parlament treba da obaveže Vladu da sa nadležnim organima izradi plan i program obilježavanja Dana sjećanja na genocid nad Srbima u NDH, kao i da započne pravnu, političku i diplomatsku borbu za međunarodno priznanje genocida nad Srbima u NDH.
Predlaže se da se za Dan sjećanja na genocid nad Srbima određuje Dan osnivanja Nezavisne Države Hrvatske – 10. april, jer je osnivanjem NDH započela realizacija dugo pripremanog Plana istrebljenja i uništenja srpskog naroda na čitavom području današnje Hrvatske, BiH i Srema sve do Zemuna sa ciljem stvaranja Velike Hrvatske bez Srba.
Prijedlog je i da Skupština Srbije apeluje da države potpisnice Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida i međunarodne organizacije u svojim parlamentima donesu rezolucije kojima se masovno istrebljenje Srba od strane ustaškog režima u NDH priznaje kao genocid.
Kao razlozi da donošenje ove rezolucije napominje se da se ove godine navršilo 80 godina od napada nacističke Njemačke na Kraljevinu Јugoslaviju, kao i 80 godina od osnivanja Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ i početka genocida nad Srbima, Јevrejima i Romima.
Predlagač ocjenjuje da istorijski dokazan genocid nad Srbima, Јevrejima i Romima nije bio predmet stvarne političke i moralne osude u bivšoj jugoslovenskoj državi, kao i da se u Hrvatskoj namjerno i sistematski zatire sjećanje na genocid koji je počinila NDH i da se hrvatski narod nije suočio sa mračnom prošlošću.
Takođe, konstantuje se da Katolička crkva u Hrvatskoj i BiH nikad nije suštinski priznala aktivno učešće u genocidu nad Srbima, Јevrejima i Romima, nije osudila zločin genocida, izvinila se i zatražila oproštaj za počinjene grijehe i zločine.
Napomenuto je da ustaškom vođi Anti Paveliću i njegovim najbližim saradnicima po okončanju rata nije suđeno, da su u danas u značajnom dijelu hrvatske javnosti radikalno umanjuju žrtve genocida, da mnoga stratišta nisu na dostojan način obilježena, niti su žrtve ekshumirane i sahranjene u skladu sa običajima.