Porodica Perić iz Lopara i narušenog zdravlja, pošteno zaradi za život (VIDEO)
Dragomiru Periću danas je uručena odbijenica za mjesečni borački dodatak, kome se nadao zbog svoje bolesti. Iako ga je regrutna komisija još 91., zbog psihičkih problema, proglasila nesporobnim za vojsku, mobilisan je i poslat u rat. Mir je dočekao sa dijagnozom postraumatskog sindroma, ali nikada nije dobio status ratnog vojnog invalida, mada nije radno sposoban. Ne plaši se rada, i kad god je u prilici zaradi po neku dnevnicu radeći najteže poslove u selu.
- Od 18 godina sam otišao u rat, izašao sa 22, drugog izbora nije bilo. Latio sam se kose, latio sam se posla koji mi je ponuđen, da zaradim, morao sam zaraditi i za oca i za majku, gonio sam sam. Imam lijekova pijem, redovan sam i kontrole obavljam. Pregled plaćam 30 maraka, i prevoz, negdje stotinu maraka izađe to što moram da imam, a kako doći do njih, niko me nije pitao- priča Dragomir Perić.
Sudbina nije bila blagonaklona ni prema Dragomirovoj supruzi Dragici. Oca nije ni zapamtila, majka joj je umrla mlada, a ona je još od rane mladosti radila najteže poslove. Od kada je i sama postala majka, počele su i zdravstvene tegobe. Uprkos tome radi na farmi koza u susjednom selu. Njena plata je jedini redovan prihod ove tročlane porodice.
- Sto pet dana sam ležala u bolnici dok sam iznijela trudnoću. Imala sam opasno težak porod, bio je moj život u opasnosti. Јednu operaciju sam radila, tumor na jajniku, izvađen, jš dvije laserske, jedna klasična, tad je otkriven početak karcinoma - kaže Dragica Perić.
Perići žive u tuđoj, nedovršenoj kući. Zimi vjetar duva kroz nepričvršćene prozore i neomalterisane zidove. Na sobama i kupatilu nemaju ni vrata, a za kupanje koriste plastične kadice. Klizište je ugrozilo i ovu, tuđu i nedovršenu kuću, tako da je pitanje da li bi u nju i vrijedilo dalje ulagati novac. Nadaju se da će im opština Lopare ili neki dobri ljudi izgraditi kakav takav dom u kome bi mirnije mogli čekati starost.