Milena Marković dobitnica NIN-ove nagrade (VIDEO)
Odluku o nagradi donio je žiri u sastavu Teofil Pančić (predsjednik), Marija Nenezić, Ivan Milenković, Marjan Čakarević i Branko Kukić.
Žiri je donio odluku većinom glasova, a za roman "Deca" glasali su Teofil Pančić, Ivan Milenković i Marjan Čakarević.
NIN-ova nagrada dodeljuje se od 1954. godine.
Na više od 150 stranica, književnica Milena Marković ispisuje knjigu "Deca", svoj roman u stihovima. Bez tačaka i zareza, progovara o djeci, djetinjstvu, porodici. O tome šta znači biti majka, ćerka, sin...
Na pitanje NIN-a kako je počela da piše ovaj roman, književnica je odgovorila:
- "Deca" su nastala iz sjećanja. Sjećanja kroz mirise, fotografije, priče, određene događaje koji su možda bili takvi kako ih se sjećamo, a možda i nisu. Ono što je mene zanimalo jeste i pitanje takozvane slobodne volje i sudbine. Može biti strašan slučaj ili jedno malo skretanje što te odvede duboko u neprohodnu šumu života koji živiš, u zabludi da si ga sam izabrao. U jednom trenutku odlučiš da ostaneš i onda se desi nešto što ti odredi život. Ili – ne odeš negdje, a tamo je moglo da ti se desi nešto što će da te odvede na drugu stranu. U nekim životima postoji ekstaza i u sjećanjima. Ekstaza je nešto što me je zanimalo, prava, ona kada se sve doživi prvi put, ona vještački izazvana patetikom boemije, i ona što je ja pravim kada prizovem svoje duhove; takve kakvi su, oni su jedino što imam - pojasnila je ona.
- U romanu sam pružila sve što sam do sada radila: male fiziološke teme koje narastu do kosmosa opšte ljudskosti, jednostavnost, ponekad baladnu narativnost, ponekad kabare, bajalice, tužbalice, apsurdne detalje, kalambure, rimu i slobodan stih… Kontrastno spajanje bilo mi je bitno, jedan sloj lirskog obraćanja, jedan sloj čistog pjevanja, onda dijalog, pa analiza - kaže Markovićeva.
Kada je riječ o junacima romana, književnica navodi da je njen glavni lik - ona sama.
- A ja sam glupi Ivanuška. I žar ptica. I zmaj. Samo nikako nisam Car, ni Kralj. Moji junaci uvijek su antijunaci, marginalci po sudbini, ili po izboru; klovnovi, budale, zlikovci patnici, tražitelji, sveti grešnici i djeca koja nisu porasla. I onda je uvijek pitanje: šta je unutra. Rastaviti i sastaviti svakog čovjeka i svaku priču. Šta je lice, a šta je naličje - rekla je ona.
Na pitanje da li je nova forma bila veliki izazov, književnica odgovara..
- U ključnim trenucima uvijek su mi pomagali ukleti pejsnici, romantičari, ruski avangardisti i podzemni pjesnici: spontana čednost percepcije, potpuno poništavanje, dječje čulo, muzikalnost. Umjetnost mora biti igra, između ostalog, inače je prepoznavanje po sličnosti, po pameti, po novčićima – to su lažne boje koje ne traju. Staviti sebe u centar svijeta, bestidno, slobodno, surovo se sunovratiti, to sam htjela da postignem - otkriva ona.
Književnica Milena Marković (Zemun, 1974) objavila je knjige: Pas koji je pojo sunce, Istina ima teranje, 3 drame, Crna kašika, Ptičje oko na tarabi, Pre nego što sve počne da se vrti, Pesme, Drame, Pesme za žive i mrtve, Zmajeubice... Izvedene su njene drame Paviljoni – kuda idem, odakle dolazim i šta ima za večeru, Šine, Nahod Simeon, Brod za lutke, Šuma blista, Zmajeubice, Deca radosti, Pet života pretužnog Milutina, Livada puna tame. Dobitnica je Specijalne nagrada u Beču za najbolje drame sa ex-YU prostora, tri nagrade Sterijinog pozorja za najbolji dramski tekst, kao i nagrade za dramsko stvaralaštvo "Borislav Mihajlović Mihiz", te priznanja koja nose imena Todora Manojlovića, Đure Јakšića, Miloša Crnjanskog, Biljane Јovanović...