TRI SVЈEDOČENjA NA SUĐENjU KARADŽIĆU

Karadžić je svjedoka pitao da li je znao da su u Sanskom Mostu trebalo da budu formirane dvije policijske stanice, srpska i muslimanska, i da su muslimani mogli da ostanu da rade u srpskim stanicama ukoliko potpišu izjavu lojalnosti. Svjedok je rekao da se on "nije bavio politikom" i da je od rođaka čuo da su muslimani "izbačeni iz policije, a nije znao da su mogli da ostanu da rade". Karadžić se sudskom vijeću ponovo požalio na nedostatak vremena za unakrsno ispitivanje, navodeći da su izjave svjedoka koje se uvode u dokaze preopširne i da vrijeme koje mu je odobreno nije dovoljno da ospori sve navode svjedoka. Za unakrsno ispitivanje svjedoka KDZ-052, optuženi je tražio "tri-četiri sata", a pretresno vijeće odobrilo mu je jedan sat. Predsjedavajući sudija O-Gon Kvon ponovo je sugerisao Karadžiću da se "usredsredi na osporavanje u dijelovima iskaza svjedoka za koje ima najbolje dokaze". "Mnogi svjedoci daju opšte izjave, ali vi ne morate da ih ispitujete po cijelom iskazu", rekao je Kvon, pozivajući Karadžića da "prestane da govori da je zbog nedostatka vremene u nepovoljnom položaju". Suđenje Karadžiću nastavljeno je izvođenjem dokaza po optužbama za zločine počinjene u opštinama Ključ i Sanski Most, gdje su, prema navodima tužilaštva, progoni nesrpskog stanovništva dostigli razmjere genocida. Optužnica Karadžića tereti u dvije tačke za genocid, u Srebrenici 1995. godine i u osam drugih opština BiH, za teror nad civilnim stanovništvom u Sarajevu, te za uzimanje pripadnika UN za taoce. Zaštićeni svjedok KDZ-075 iz Ključa dao je iskaz o ubistvu 144 muškarca muslimanske nacionalnosti u selu Biljani u julu 1992. godine, koje je on preživio. Putem svjedoka KDZ-052, tužilaštvo potvrđuje navode o ubistvima, pljački i paljenju muslimanskih kuća u junu 1992, u selu Kenjari u opštini Sanski Most. Na klupu za svjedoke Tužilaštvo je zatim pozvalo Petka Panića, nekadašnjeg pomoćnika komandira policije u Zvorniku, koji je u Tribunalu ranije svjedočio na suđenju bivšim čelnicima MUP-a RS Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu. Panić je posvjedočio da su "akcije za zauzimanja Zvornika počele 8. aprila 1992. godine, da ih je vodio Željko Ražnatović-Arkan, a da je policiji bilo naređeno da ih slijedi". "Pri samom napadu na Zvornik, jedinicu je vodio Pejo, Arkan je došao kasnije", rekao je svjedok i dodao da je "Arkanovcima za dolazak plaćeno 300.000 njemačkih maraka". Panić je rekao da je jedinicu "Gogićevaca" u maju 1992. plaćala Stanica policije Zvornik. Svjedok je rekao i da je muslimansko stanovništvo iz Diviča i Kozluka raseljeno, a u njihove kuće su se naselili Srbi koji su pobjegli iz Vogošće, Zenice i drugih mjesta. Proces iseljavanja, prema Panićevim riječima, bio je završen krajem juna 1992. Na početku unakrsnog ispitivanja, Karadžić je sugerisao da opština Zvornik nije imala 300.000 njemačkih maraka da plati "Arkanovcima", da bi svjedok rekao da ne zna kako im je taj novac isplaćen. Glavni pretres biće nastavljen sutra.