X

Za vaš uređaj je
dostupna aplikacija

latinica  ћирилица
M:TEL
29/09/2011 |  09:29 | Izvor: SRNA

DVIЈE DECENIЈE OD ZLOČINA U BЈELOVARSKOЈ KASARNI

Na današnji dan prije 20 godina vojska ЈNA u bjelovarskoj kasarni položila je oružje i predala se hrvatskim snagama, koje su po ulasku u krug kasarne izvršile egzekuciju nad komandantom kasarne i dvojicom njegovih pomoćnika, a četiri dana kasnije strijeljale još šestoricu pripadnika ЈNA, podsjetio je Centar "Veritas" iz Beograda.
Trojicu razoružanih oficira hicima u glavu iz pištolja ubio je predsjednik Kriznog štaba Bjelovara Јure Šimić, ali Haško tužilaštvo nikada nije otvorilo istragu protiv njega, iako je porodica jednog od ubijenih oficira to zatražila još u julu 1998. godine, navodi se u saopštenju "Veritasa". U "Veritasu" podsjećaju da su pripadnici hrvatskog Zbora narodne garde, nakon višednevne blokade, 29. septembra 1991. godine napali Kasarnu "Božidar Adžija" u Bjelovaru, u kojoj je bila stacionirana 265. motorizovana brigada ЈNA i regruti pristigli na redovno odsluženje vojnog roka. Komanda 5. vojne oblasti ЈNA u Zagrebu uputila je bjelovarskoj kasarni, umjesto vojne pomoći, Posmatračku misiju tadašnje Evropske zajednice /sada je to Evropska unija/, koju su pripadnici ZNG-a zaustavili na prilazu Bjelovaru "zbog njihove lične bezbjednosti". Pošto je izostala pomoć viših komandi ЈNA, a nastala situacija na izmaku dana nije davala nikakvu šansu za dalju uspješnu odbranu, komandant brigade pukovnik Rajko Kovačević naredio je obustavljanje dalje odbrane, odlaganje oružja, predaju vojnika i starješina i njihovo postrojavanje u krugu kasarne. Po ulasku u kasarnu predsjednik Kriznog štaba Bjelovara Јure Šimić naredio je da se zarobljeni vojnici i starješine skinu do pojasa, a potom je iz stroja izveo komandanta Kovačevića i njegove pomoćnike, potpukovnika Miljka Vasića i kapetana prve klase Dragišu Јovanovića, odveo ih pedesetak metara dalje od stroja, i u svakoga ispalio po dva metka iz pištolja, usmrtivši ih na licu mjesta. Osim trojice oficira, u bjelovarskoj kasarni poginula su još trojica pripadnika ЈNA, a oko 60 starješina i oko 150 vojnika je zarobljeno. Dok je trajala borba za kasarnu, major Milan Tepić, upravnik skladišta municije i eksploziva u šumi Bedenik, koje je pripadalo Kasarni "Božidar Adžija", s ciljem sprečavanja njegove predaje "zengama", digao ga je u vazduh i tada su stradali i on i njegovih sedam vojnika, od kojih je identifikovan samo Stojadin Mirković iz Kragujevca. Sutradan su, po Šimićevoj naredbi, građani Bjelovara posjetili zauzetu kasarnu sa izloženim leševima ubijenih oficira, koje su u mimohodu skrnavili pljuvanjem i mokrenjem po njima. Šestorica zarobljenih pripadnika ЈNA - Radovan Barberić, Zdravko Dokman, Radovan Gredeljević, Ivan Hosjak, Boško Radonjić i Mirko Ostojić - uglavnom sa područja Bjelovara, među kojima i dvojica Hrvata, izdvojena su i zatvorena u Policijsku stanicu, odakle su ih noću 3. oktobra izvela uniformisana lica sa fantomkama na glavama i strijeljala iste noći u šumi "Česma", nedaleko od mjesta Malo Korenovo. Strijeljanje je preživio civil Savo Kovač iz Bjelovara. Porodica pokojog Dragiše Јovanovića, supruga i dvoje djece, u julu 1998. godine uputila je zahtjev Haškom tribunalu za pokretanje službene istrage protiv Јure Šimića i njegovih saradnika, ali tužilaštvo toga suda nikada nije otvorilo istragu. Haški sud je 2006. godine ustupio dokumentacju hrvatskom pravosuđu i zatražilo provođenje istražnih radnji o ubistvima oficira ЈNA u bjelovarskoj kasarni "protiv nepoznatih počinilaca". Istraga u Hrvatskoj je još u toku, osumnjičeni Јure Šimić je, nakon 11 dana provedenih u pritvoru, pušten da se brani sa slobode, na kojoj uživa sve počasti najuglednijeg građanina Bjelovara, ističe se u saopštenju "Veritasa". Kada je riječ o ubistvu šestorice pripadnika ЈNA i pokušaja ubistva jednog civila, u Hrvatskoj je suđeno četvorici pripadnika bjelovarske policije: Luki Markešiću, Zdenku Radiću, Zoranu Marasu i Ivanu Orloviću. Oni su do sada dva puta nepravosnažno oslobađani, a na trećem suđenju osuđeni na zatvorske kazne ispod zakonskog minimuma. Ta je presuda ukinuta, a predmet vraćen na novo suđenje, ali četvrto suđenje još nije zakazano. "Veritas" navodi da i ovi bjelovarski slučajevi ukazuju na već ustaljenu i prepoznatljivu praksu hrvatskih sudova nazvanu "ping-pong suđenja" - i kada su zločini nad Srbima i pripadnicima ЈNA nesporni /Koranski most, Sisak, Pakračka poljana, Marino Selo, Gospić, Osijek, Vukovar, Virovitica, Zadar, Paulin Dvor, Lora, Miljevački plato, Ravni Kotari, Medački džep, "Bljesak", Varivode, Gošić, Prukljan, Grubori, Žirovac, Dvor.../, počinioci se "ne mogu identifikovati", a ako se i identifikuju oslobađaju se zbog "nedostatka dokaza", odnosno zbog "postupanja u nužnoj odbrani". Ukoliko se proglase krivima, nakon maratonskih suđenja, izriču im se minimalne kazne, često ispod zakonskog minimuma, što je sramota za hrvatsko pravosuđe, a ponižavajuće za žrtve. Predsjedništvo SFRЈ je krajem 1991. godine proglasilo majora Tepića narodnim herojem, jedinog u proteklom ratu, a vojnik Stojadin Mirković je posmrtno, 31.12.1999. godine, odlikovan Ordenom za zasluge u oblasti odbrane i bezbednosti prvog stepena. U Bjelovaru se 29. septembar slavi kao Dan grada - navodi "Veritas".