Kusturica objavio petu knjigu - "Vidiš li da ne vidim"
Dokumentarni sloj knjige opisuje susret Kusturice sa Handkeom i ono što su jedan drugom dali kao doživljaje njihove unutrašnje perspektive.
Eseistički sloj temelji se na dijagnozi duhovne situacije vremena, snažnoj kritici globalizma koja određuje ovu epohu, dok se treći sloj odnosi se na fantastiku, pomjerenu perspektivu i metafiziku.
Oblikujući Handkea kao igrača na sajli razapetoj između dvije rastavljene obale ili zgrade, kao plesača nad ponorom, u korespodenciji sa Ničeovom predstavom o Zaratustri, pripovjedač je predočio igru njegove svijesti, najskriveniji pokret njegovog duha, tanan kao list koji se jedva pomjera, rekao je profesor Filološkog fakulteta u Beogradu Milo Lompar.
- Handke je isto tako dobio drugo ime, Petar apostol speleolog, udvojio se, postao je nešto drugo od onoga što znamo. On se kreće u nekim epizodama između dva ponora, što je jedna vrsta metafore koja ima i dalje svoje izvode, vraća nas na Ničea "Tako je govorio Zaratustra", kretanje između ponora. Handke se tu pojavljuje kao dvostruka ličnost, takav se pojavljuje i pripovjedač. U nekim epizodama mi ga vrlo precizno možemo imenovati, a drugim on odlazi sam od sebe, ima oblik fiksializacije i unutrašnjeg viđenja - naveo je Lopar.
Handke je napisao nekoliko knjiga o Srbiji, a ovo je prva knjiga na srpskom jeziku o nobelovcu, podsjetio je akademik Matija Bećković.
Bećković je rekao da je Handk pisao da su Srbi na Kosovu najusamljeniji narod u Evropi, a Kusturica da je dodjela Nobelove nagrade njemu, dokaz da Srbi nikada ne smiju da priznaju /samoproglašeno/ Kosovo.
- Kusturica je vizuelizovao našu stvarnost, a Handke je neumoljiv kao fotoaparat napisao da će mu oči proključati posmatrajući stvari. Među ova dva velika junaka našeg doba ima toliko sličnosti, a najsličniji su u različitostima. Handke je napisao kako mu ponestaje jezika, a Kusturica kako mu je dosta slika. Za jednog je rečeno da je mješavina stidljivosti i agresivnsoti, a vi pogodite za kojeg - rekao je Bećković.
Kusturica je istakao da se uvijek oduševljavao Handkeom i "tim što je jedan svjetski pobunjenik kao što je on stao na našu stranu, a kako je vrijeme odmicalo sve manje smo mu pažnje poklanjali".
- Na kraju 20. i početku 21. vijeka, u kome se umjetnost rastače i svakodnevno se vrše atentati na nju, postoje ljudi koji u neposrednom doživljaju mogu da sintetizuju iskustva različitih umjetnika. Handke vjeruje u Boga, piše o ateistima. Da je danas Niče živ, uvjeren sam da bi tražio Boga da se vrati zbog ovog haosa i nihilizama za kojeg nemamo formulu kako da ga savladamo, a možda bi to radio kao što danas radi Handke - rekao je Kusturica.
Handkeovi junaci nas vode u neki sviejt gdje nije uzbuđenje i napetost u fabularnom nego u djelu kako njegova jezička rješenja dospijevaju do tačaka gdje su čak uzbudljiviji od onih koji pišu kriminalističke romane.
Ova knjiga posvećena je čovjeku čiji se život odvijao u carstvu jezika, koji nije pristajao da bude "trkač" već je šetao kroz život i u tempu svojih koraka pisao svoje knjige.