latinica  ћирилица
06/07/2022 |  21:21 | Autor: SRNA

Promovisana epska pjesma "Spomen groblje na Sokocu"

Udruženje guslara i epskih pjesnika Republike Srpske večeras je u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo promovisalo epsku pjesmu "Spomen groblje na Sokocu" čiji je akcenat na palim srpskim borcima Sarajevsko-romanijske regije sahranjenim na Vojničkom groblju "Mali Zejtinlik".
Promovisana epska pjesma "Spomen groblje na Sokocu" - Foto: SRNA
Promovisana epska pjesma "Spomen groblje na Sokocu"Foto: SRNA

Direktor Udruženja Zoran Rebrinović rekao je da pjesma predstavlja uspomenu i sjećanje na sve pale borce u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu sa akcentom na pale borce Sarajevsko-romanijske regije koji su sahranjeni na Sokocu.

- Mnogo njih je još ostalo u Sarajevu i drugim lokacijama predratnih sarajevskih opština - istakao je Rebrinović i dodao da je uz promociju ove pjesme planirano i održavanje akademije, kako bi sa naučnog aspekta pojasnili egzodus sarajevskih Srba, ne samo živih, već i mrtvih.

Prema njegovim riječima, kroz pjesmu žele da nauče mlade ljude da znaju zašto su se borili Srbi koji su sahranjeni na Sokocu.

On je rekao da je pjesmu napisao Dragoslav Drago Brnović, pjesnik iz Kraljeva, snimio Vasilije DŽondović, narodni guslar iz Crne Gore, a večeras izvodi narodni guslar protojerej Miljan Rađenović.

Profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu Saša Knežević rekao je da su epske pjesme u srpskom narodu oduvijek bile jedina prava i istinska istorija koja se čuvala na taj način.

- Danas nije tako. Pripadamo pismenoj kulturi, ali kod epske pjesme se dozvoljava da istorija bude malo preuveličana, što bi rekao Njegoš i zato je veoma važno da pored ovih istorijskih fakata, koliko god oni istiniti ili istoriografski bili, imamo i to pamćenje kroz pjesmu, jer ono sa sobom nosi jedan poseban emotivni naboj - istakao je Knežević.

On je rekao da iz tog razloga važno sve ove događaje opjevavati i čuvati kroz epske pjesme.

Vojničko groblje na Sokocu nastalo je u januaru 1996. godine, kada je nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma o miru u BiH, počeo egzodus 150.000 Srba iz Vogošće, Grbavice, Dobrinje, Hadžića, Ilidže, Rajlovca, Ilijaša i drugih naselja iz okoline Sarajeva, koja su do tada bila pod kontrolom Vojske Republike Srpske.

Bježeći iz svojih kuća i sa imanja sarajevski Srbi su sa sobom ponijeli i svoje mrtve i njihove zemne ostatke sahranili na Vojničkom spomen-groblju, uređenom po uzoru na Srpsko vojničko groblje "Zejtinlik" u Solunu, po čemu je ovaj jedinstveni spomen-kompleks nazvan "Mali Zejtinlik" uz blagoslov Srpske pravoslavne crkve.

Na Vojničkom groblju na Sokocu sahranjeno je 949 poginulih boraca Sarajevsko-romanijskog korpusa.