"Dijete iz kolone": Tuga i bol prisutni i poslije 27 godina
- Јa se zovem Sanja Vulić, rođena sam u Hrvatskoj, mesto Dvor na Uni. Јa sam dijete iz kolone - poručila je Vulićeva, obraćajući se na komemorativnom skupu u Novom Sadu gdje je večeras obilježena godišnjica od masovnog progona Srba iz Hrvatske 1995. godine.
Vulićeva je rekla da su sve ijlepe uspomene iz njenog bezbrižnog djetinjstva potisnuta 1990-ih godina kada je počelo maltretiranje Srba, tada većinskog stanovništva u Dvoru na Uni.
Prisjetila se jezivih zvukova metaka, oštrih zvukova razbijenih stakala i huke rušenja kuća, kada je njenu porodicu otac sklonio u šumu, kako ne bi doživjeli sudbinu predaka iz Drugog svjetskog rata.
- Ubrzo poslije toga izvukao nas je iz šume i poslao put Kačareva u Srbiju. Borba razuma i osjećanja mojih roditelja trajala je tri mjeseca, donijeli su odluku da se vratimo, da se borimo za opstanak naše loze na našem ognjištu - rekla je Vulićeva.
Njena porodica smatrala je da ništa nikome nije nažao učinila i da će sve biti u redu, ali u zavičaju njenu porodicu je opet sačekao napad, bombardovanje, zapaljena rafinerija u Sisku, nebo koje gori i neizvijesnost.
Prema njenim riječima, tada je došao taj kobni dan 4. avgusta 1995. godine, kada je otac javio majci da ima samo sat vremena da spakuje osnovne stvari.
Tog jutra, rekla je, njena porodica se sa komšinicom koja ne zna da vozi "fićom" u kojoj je bilo sedmoro ljudi prebacila u Banjaluku, ne znajući ništa o svojim bližnjima.
- Najteži trenutak koji sam do tada doživjela je kada idemo tri dana ka raskrsnici u Banjaluci, kojom prolazi neprgledna kolona traktora, auta, moto-kultivatora, a u toj koloni mi pokušavamo da nađemo i naše očeve - navela je Vulić.
Zatim je ispričala kako se srela sa ocem, smještena u prepuni autobus sa ostalom djecom za Srbiju, dok je otac nastavio u koloni iza njih.
Naglasila je da nikada neće zaboraviti to putovanje od 15 sati, kada su djeca postajala odrasli, upravljala vozilima i kretali se u nepoznato u potrazi za spasom.
- Srbija nas je prihvatila, školovala i zaposlila, pomogla nam je da raširimo svoja krila i svijemo nova gnijezda. Nisam rođena u Srbiji, ali Srbiju smatram svojom državom i Novi Sad svojim gradom - poručila je nakon svih stradanja djevojka izbjegla u Oluji.
Rekla je da je ponosna na ljude koji vode Srbiju jer zahvaljujući njima vidi svijetlu budućnost za svoju djecu.
Vulić je poručila da "Oluja" nikada ne smije da se zaboravi i zahvalila svima koji su doprinijeli da se dan progona i nakon skoro tri decenije obilježava u Srbiji.
Komemorativni skup povodom godišnjice "Oluje" održan je večeras na Trgu slobode u Novom Sadu, gradu u koji je najviše ljudi izbjeglo za vrijeme te akcije iz Krajne, Like i Korduna.
Sukupu su prisustvovali visoki državni i vjerski zvaničnici Srbije i Republike Srpske, kao i više hiljada građana, među kojima su bili i izbjegli u ratovima 1990-ih godina.